Pjesma o ljudima velikog srca
U Krajini ponos vjekovima traje
tu se topla ruka iz dna duše daje
Gdje Una žubori gdje bedemi stoje
tu su hrabre duše što se zla ne boje
Kroz vremena hladna i staze bez nade
oni tiho idu mostove da grade
Ne tražeći hvalu ni slavu ni ime
donose toplinu usred teške zime
Hajr grupa Cazin u njoj nam je spas
za sirotog čovjeka oni daju glas
Hajr grupa Cazin bedem od dobrote
što vraća osmijehe i čuva živote
Gdjegod suza padne i nevolja gazi
njihova ruka na tuđu bol pazi
Koraci su im čvrsti a srca od zlata
svakom ko je tužan otvore sva vrata
Kad tišina padne kad zaboli rana
stiže karavana iz cazinskih strana
Dostojanstveno tiho bez puno povika
sa dovom u srcu i svijetloga lika
Nek ostane zapis za vremena sva
Hajr grupa Cazin ponos našeg tla
Dok je takvih ljudi što za druge žive
nikad našoj Bosni neće bit oluje sive
Dok je dobrih duša što za hajr se bore
zauvijek će svanjavati najljepše nam zore
Autor teksta: Senaid Ponjević Rejss
