Blokiranjem Nove BH spašeni smo naplavina srbijanskog šunda i kulturološkog porobljavanja

Kakva šteta za gledatelje u većem dijelu Bosne i Hercegovine. Nisu mogli gledati Boru Drljaču, Eru Ojdanića i ostale životno bitne osobe sa srbijanske estrade dok su bezbroj puta pozdravljani aplauzom gostujući u TV emisiji „Popodne sa Leom Kiš“ koja je emitirana početkom januara ove godine. Barski stolovi ispred gostiju, red deformisanog izgovora voditeljice Kiš koji je duboko u zoni nedopustive artikulacije za televizijsku upotrebu, red neopisivo nebitne priče i konstatacija u smislu „nadamo se da uživate uz nas“, pa provala oduševljenja i aplauza jer je jedan od gostiju u novoj godini poželio svima pun frižider, sve to povezano sa šund numerama poput one „feno meno menalo igraš mi ti, feno meno menalno samo nazdravi“, a tu je ispovijest megazvezde Jadranke Bajraktarović koja je poželjela da joj Marina Tucaković „radi“ cijeli album. Za ovakvu emisiju su „uskraćeni“ korisnici BH Telecomove Moja TV, M:tela i Eroneta i manjih kablovskih operatera u njihovom vlasništvu. Do ovoga je došlo nakon što je Nova BH, koja je nasljednica nekadašnjeg Pinka BH, isključena iz ponude pomenutih distributera kablovskih programa jer su tražili iznimno visoku cijenu za svoj signal. Većina emisija koje je nudila Nova BH su srbijanske produkcije, na srpskom jeziku – ekavska varijanta i upravo je neukus, nebitnost, ispraznost i devijantnost njihova glavna karakteristika. Od pomenute „Popodne sa Leom Kiš“, do „Praktične žene“, “Zvezde Granda”, “Nikad nije kasno”, “Zvezde Granda specijal”, „Grand News“, „Veče sa Ivanom Ivanovićem“… a ne zaboravimo i zgubidanske TV serije među kojima je i šizofrena „Lud, zbunjen, normalan“. Ovi programi etabliraju ugodnu tjelesnu pojavu i vizualnost čovjeka kao imperativ postojanja. Biti lep standard je koji se nameće gledateljima ovih emisija. Pevanje je značajnije od obrazovanja, a razgolićenost preduslov da se uopće bude primijećeno. Humor je banalan i hibridan. Vrijeme provedeno uz ove sadržaje natjera gledatelja da istinske životne vrijednosti poput obrazovanja, odgoja, čestitosti, moralnosti ostavi na periferiji svog interesovanja. Tu je i inauguriranje estradnjaka u kremu društva. Oni su bitniji, uspješniji i njihovim se stavovima daje veća pažnja nego li akademicima, stručnjacima, ljekarima, humanistima, sportistima. Rezultat zatrpavanja ovim šljaštećim, a ispraznim programima, je lobotomizirano gledateljstvo nesposobno da se suoči sa realitetom života koji nije ružičast kao na TV ekranu pa podrazumijeva naporan rad, anonimnost, padove i lomove. Svuda oko nas su oni od armije mladih i srednjovječnih koji žele postati zvezde, žele da su pevači, da ih prate mediji, da ih fotografiraju, da uživaju u šopingu, da su bitni toliko da svaka njihova fotografija na društvenim mrežama stvori erupciju oduševljenja. Zaista se može primijetiti kako su ovakve emisije kroz godine u kojima su bile u bosanskim kućama napravile hiljade samoslikajućih zombija čiji život je pokušaj dosezanja idola sa TV ekrana, uvjerenih da su binski reflektori i estradna slava vrhunac ljudskog življenja. Iako je šund globalni virus, srbijanski je specifičan jer nosi i naplave kulturološkog porobljavanja. Navedene devijacije su bile nepoznate bosanskom čovjeku koji je tradicionalno bio okrenut Bogu, porodici, komšiluku, njegujući vjeru, junaštvo, domoljublje, čestitost… sve dok preko TV ekrana nisu infiltrirane u naše kuće. Srećom, ova silikonizirana stvarnost sada je značajno udaljena od BiH kroz poteze BH Telecoma, M:tela i Eroneta. Iako postoji još generatora i nositelja ovih antivrijednosti, Nova BH/Pink BH je bila nešto kao njihovo zbirno mjesto. Inkubator. Sve je to ostavilo veliki biljeg na destinama hiljada gledatelja koji nisu bili sposobni oduprijeti se naučno dokazanom utjecaju televizije kao medija. Sandru Afriku, Adila, Zdravka Čolića, Cecu, kamermana… neki su od odgovora na pitanja „koga biste voleli zagrliti?“ postavljenog u emisiji „Praktična žena“ emitiranoj srednom januara 2020. Nije li lijepo što ove gluposti nisu doprle do bosanskih domova otkako ovi TV sadržaji nisu nadohvat ruke gledateljima u BiH?! Nažalost, do ove dekontaminacije nije došlo društvenom odgovornošću tri kompanije. Uslovno kazano, za to je zaslužna pohlepnost Nove BH koja je tražila visoku cijenu za svoj program. Postavlja se pitanje, da li će u bosanske domove opet ući Era Ojdanić i Bora Drljača ako Nova BH odustane od svojih finansijskih zahtjeva? Da li će tada ovu TV na svoju listu vratiti BH Telecom, M:tel i Eronet? Vjerovatno će menadžeri ovih kompanija odmah posegnuti za digitronima i kalkulisati sa gledanošću programa i brojem korisnika koje mogu imati njegovim uvrštavanjem ili izgubiti izbacivanjem iz ponude. Ipak bi, posebno BH Telecom, čiji korisnici su uglavnom iz dominantno bošnjačkih sredina, trebali ukalkuisati društvenu dobrobit koja se povećava eliminacijom sadržaja koji su dominantni u programu Nove BH. Trebaju biti svjesni da eventualno pokoji milion maraka manjak profita, znači očuvanje kulture i identiteta stanovnika koji im plaćaju usluge. Sa uvozom srbijanskih trubača, starleta, nebitnjaka, estradnjaka, prostitutki, influencera preko svojih kablova, anulirat će stotine miliona uloženih u obrazovanje i odgoj djece i omladine. Nacionalni interes je sačuvati ih od pobrojanih štetnosti i ne dozvoliti da one budu lažno predstavljene kao nešto što publika želi. Neka virus ostane u karantinu.
Izvor: