Crna Gora napravila je značajan iskorak u zaštiti zdravlja žena usvajanjem izmjena Zakona o zdravstvenom osiguranju, kojima se uvodi pravo na dva dana plaćenog odsustva mjesečno za žene kojima je dijagnosticirana sekundarna dismenoreja.
Riječ je o bolnim menstrualnim ciklusima uzrokovanim ginekološkim oboljenjima poput endometrioze, mioma, endometrijalnih polipa, upalnih procesa ili drugih zdravstvenih stanja koja mogu ozbiljno utjecati na svakodnevno funkcioniranje i radnu sposobnost.
Prema novim zakonskim odredbama, odsustvo će biti priznato kao privremena spriječenost za rad, ali pravo neće ostvarivati sve žene, već isključivo one kojima dijagnozu potvrdi ljekar specijalista. Potvrdu će biti potrebno obnavljati jednom godišnje te je dostavljati poslodavcu u zakonom propisanim rokovima.
Inicijativu za izmjene zakona ranije je pokrenula nezavisna zastupnica Jevrosima Pejović, uz obrazloženje da žene koje pate od ozbiljnih ginekoloških oboljenja često rade uprkos jakim bolovima, što negativno utiče i na njihovo zdravlje i na kvalitet radnog učinka.
Usvajanjem ovog zakona Crna Gora se pridružila malom broju država koje su zakonski uredile pitanje menstrualnog odsustva. Reuters je ranije izvijestio da je Španija 2023. postala prva evropska država koja je uvela plaćeno menstrualno odsustvo za žene koje trpe jake bolove tokom menstruacije, čime je otvorena šira rasprava o priznavanju menstrualnog zdravlja kao pitanja radnih prava.
Slični modeli, u različitim oblicima, već postoje i u Japanu, Južnoj Koreji, Indoneziji, Tajvanu i Zambiji, dok se u brojnim drugim državama i dalje vodi rasprava o tome treba li ovakvu vrstu zaštite uvesti u radno zakonodavstvo.
Zagovornici smatraju da ovakve mjere doprinose očuvanju zdravlja žena, smanjenju stigme vezane za menstruaciju i stvaranju humanijih uslova rada. S druge strane, dio poslodavaca i ekonomskih analitičara upozorava da bi ovakve odredbe mogle izazvati nove rasprave o organizaciji rada i mogućem utjecaju na zapošljavanje žena.
Ipak, crnogorski zakon jasno propisuje da se pravo odnosi isključivo na medicinski potvrđene slučajeve sekundarne dismenoreje, a ne na sve menstrualne cikluse, čime se nastojalo uspostaviti ravnoteža između zaštite zdravlja zaposlenica i potreba tržišta rada.
Foto: Ilustracija/Cazin.net
