Dodikov režim preko samohranih majki nastavlja osvetu grupi “Pravda za Davida”

Nastavljen je progon osoba koje su podržale grupu „Pravda za Davida“ koja traži punu istinu o smrti Davida Dragičevića i kaznu za ubice i naručioce njegove likvidacije. Riječ je uglavnom o samohranim majkama koje su dobile rješenja o premještaju na radna mjesta u druge gradove

Kada se pojedinac pobuni protiv sistema, sistem učini sve da mu se osveti. U takvim slučajevima sve je iluzorno i podložno manipulaciji – od tumačenja zakona, pravilnika, osnovnih ljudskih i građanskih prava… Ostaje istinita jedino naredna izreka – „Kadija te tuži, kadija ti sudi“.

U sjenci postizbornih dešavanja, koja obiluju podizanjem međunacionalnih tenzija, nakon što je Milorad Dodik otišao na novo radno mjesto u Sarajevo, političke trgovine, kupovine i prodaje poslaničkih mandata, razbijanja pojedinih političkih stranaka, u Republici Srpskoj nastavlja se progon osoba koje su podržale borbu porodice Dragićević, koja od 26. marta na Trgu Krajine u Banjaluci traži punu istinu o smrti Davida Dragičevića i kaznu za ubice i naručioce njegove likvidacije, piše Žurnal.

REŽIMSKO TRENIRANJE STROGOĆE

Petnaestak osoba zaposlenih u entitetskim institucijama i ustanovama Republike Srpske u Banjaluci odmah posle oktobarskih izbora, kada je postalo jasno da SNSD ostaje na vlasti u ovom entitetu, dobilo je rješenja o premještaju na nova radna mjesta u druge gradove. Riječ je uglavnom o samohranim majkama i, nema sumnje, da se radi o akciji s predumišljajem kako bi se te osobe „dozvale pameti“, ali i kako bi se poslala poruka svim državnim službenicima da, ako hoće da ostanu na svojim radnim mjestima, ne odlaze na skupove „Pravda za Davida“.

Brankica Stupar, zaposlena u Zavodu za statistiku Republike Srpske, već treći mjesec uz pomoć advokata Milana Maleševića vodi bitku za svoja radnička prava, nakon što joj je direktor ove javne ustanove Jasmin Komić potpisao rješenje o premještaju u Doboj. Stupareva je samohrana majka dvije maloljetne djevojčice i odlazak na novo radno mjesto u Doboj značilo bi prepuštanje njenih kćeri samima sebi. Stupareva se zbog nezakonitog rješenja žalila Inspekciji rada RS, koja je odbila njen prigovor, Ombudsmenu za ljudska prava BiH, kao i Odboru državne uprave za žalbe. Ovaj Odbor, kao i Inspekcija rada, stali su na strau poslodavca, odnosno direktora Zavoda za statistiku Jasmina Komića, odbijajući žalbu Stupareve kao neosnovanu.

Odbor državne uprave za žalbe kojeg predstavljaju Gordana Kalaba i Đorđe Raković naveo je da, prema Zakonu o državnim službenicima, državni službenik, bez svoje volje, može biti raspoređen na drugo radno mjesto u istom republičkom organu uprave zbog potrebe ili povećanja obima posla.

Odbor tvrdi da je Komić sasvim zakonito napisao Stuparevoj rješenje kojom je premješta na šestomjesečni rad u Doboj. Sve je pokriveno obrazloženjem da načelnik Odjeljenja Zavoda za statistiku u Doboju od Komića tražio da mu pošalje jednog službenika sa visokom stručnom spremom zbog “predstojećih planiranih aktivnosti“. Odjeljenje u Doboju naprasno se našlo u „neobranom grožđu“, jer je jedan službenik trebalo da ide na godišnji odmor, a drugi na bolovanje. Stupareva je, nakon što joj je urućeno rješenje o premještaju, takođe je otišla na bolovanje, a niko drugi iz Zavoda za statistiku nije poslat u Doboj da realizuje iznenada iskrsle „predstojeće planirane aktivnosti“. To potvrđuje da povećanog obima poslova praktično nije ni bilo.

Odbor državne uprave za žalbe još navodi da Zakon o radu, koji bi trebao da bude krovni za sva pitanja iz radno-pravnog odnosa, to nije, već da je u slučajevu Stupareve ključna primjena Zakona o državnim službenicima, koji po njima nadjačava Zakon o radu.

SINDIKAT NA STRANI VLASTI

Simptomatično je da Odbor uopšte nije želio da se bavi ključnim pitanjem – da je razlog za premještaj Stupareve iz Banjaluke u Doboj to što je ona u svoje slobodno vrijeme bila na skupovima „Pravda za Davida“, te da se nad njom provodi mobing. Odbor je kratko zaključio kako ta pitanja nisu u njegovoj nadležnosti, a nije pristao ni da Stuparevu oslobodi troškova pisanja žalbe od 562,50 KM, uz jasno naznaku da protiv Rješenja Odbora nema prava žalbe i da jedino može da pokrene postupak pred Osnovnim sudom u Banjaluci.

Stuparevoj je sugerisano da, ako smatra da su povrijeđena njena ljudska prava i da je izložena diskriminaciji, može da pokrene sudski postupak protiv Zavoda za statistiku RS. Riječju, da nastavi iscrpljujuću, skupu i neizvjesnu pravnu bitku, bez obzira što je njena egzistencija, kao i egzistencija njene dvije maloljetne kćeri u međuvremenu teško ugrožena.

Slučaj Brankice Stupar nije izolovan. Manje više isto je prošlo i ostalih 15-tak državnih službenika koji dolaze na skupove “Pravda za Davida”, o čemu je Žurnal nedavno pisao. Poraznije od svega je što na smišljeno šikaniranje ovih ljudi nije reagovao Savez sindikata RS, posebno Sindikat zaposlenih u javnoj upravi, što su gluve i nijeme ostale i kolege žigosanih, kao i najveći dio javnosti Republike Srpske.