Home

Drvene džamije u BiH izgrađene kao nigdje drugo u svijetu

25 Jun

Drvene džamije u BiH izgrađene kao nigdje drugo u svijetu

Među značajnim graditeljskim naslijeđem Bosne i Hercegovine nalazi se i nekoliko preostalih drvenih džamija.

Prodorom i širenjem Osmanskog carstva na području BiH počinje se graditi veliki broj profanih sakralnih objekata u manjim i većim mjestima širom BiH, poput drvenih crkava i džamija.

Nastajale su uglavnom u manjim mjestima u blizini tek osvojenih osmanskih vojnih utvrda, ali i na mjestima nekih ranijih “svetih“ ili kultnih mjesta, te u blizini izvora, visokog stabla ili šume.

Drvene džamije danas su naslijeđe folklorne arhitekture što se najbolje vidi po gradnji od pritesanih talpi i krovovima izgrađenim od šindre, gradnji kakva ne postoji nigdje drugo na svijetu, a zahvaljujući jakom utjecaju tradicionalne gradnje.

U drugim dijelovima Osmanskog carstva korišteni su poznati sistemi - upotrebljavana je skeletna drvena konstrukcija obložena daskama s vanjske strane, no takav sistem nikada nije zaživio u Bosni.

Najčešće su drvene džamije građene u manjim bosanskohercegovačkim mjestima kako bi svaka muslimanska zajednica imala svoj vjerski objekt, a najviše u centralnom dijelu BiH zbog izobilja kvalitetnog drveta.

Danas je u Bosni i Hercegovini sačuvan manji dio drvenih džamija, a taj broj je naročito reduciran nakon posljednjeg rata kada ih je bilo evidentirano oko trideset. No danas su sačuvane samo tri u svom izvornom obliku. 

Jedan od rijetko sačuvanih primjera drvenih džamija s izvornim elementima je stara džamija u Tuholju kod Kladnja koja je izgrađena krajem 18. stoljeća što se pretpostavlja na osnovu njene arhitekture i jedinog čitljivog nišana s mezarja u haremu džamije. Na nišanu je isklesan samo štap.

"Džamija je rijedak reprezentativan primjer vernakularnog graditeljstva bosanskih seoskih džamija", naveli su za Radiosarajevo.ba iz Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH iz koje su ovu džamiju proglasili nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

Izgradnjom nove džamije u haremu iste, stara drvena džamija je prestala da se koristi. Samo se još prva džuma u mjesecu klanja u ovoj džamiji.

Prema nišanima s mezarja u haremu džamije, pretpostavlja se i da je drvena džamija u Bužimu, koja je također uvrštena među nacionalne spomenike, izgrađena oko 1856. godine.

buzim

Stara drvena bužimska džamija smještena je u podnožju srednjovjekovnog utvrđenog grada Bužima, jedne od najvećih i najznačajnijih srednjovjekovnih gradova u Krajini. Iako stara, i danas se nalazi u dobrom stanju.

"Ono po čemu je ova džamija jedinstvena jeste dispozicija džamije koja je ostvarena primjenom četiri horizontalna reda nosivih drvenih stupova sa sedlima koji nose drvene grede-podvlake postavljene u pravcu paralelnim s pravcem mihrabskog zida", rekli su iz Komisije, navodeći kako su džamije s redovima drvenih stupova veoma rijetke.

Takve džamije vode porijeklo od anadolskih seldžučkih džamija, među kojima su najznačajnije džamija u Bejišeheru (Bey şehir) iz 1299. godine sa sedam redova drvenih stupova i Ali Elvan džamija u Ankari sa tri reda drvenih stupova.

Interesantno je da se u haremu džamije uz samu ogradu mezarja nalazi skupina od 15-ak tzv. hadžijskih kamenova (hadžin-taš).

O tradiciji postavljanja hadžijskih kamenova se malo zna, ali je iz usmenih predaja poznato da su s tog mjesta hadžije kretale na hodočašće u Mekku i Medinu, a s kamena su se opraštali od svojih najmilijih i tražili halal od njih, kao i ostalih džematlija, rodbine i komšija.

"Nakon klanjanja dva rekata u džamiji, hadžija u pratnji najbliže rodbine ide do taš-kamena, penje se na njega, prouči Euzu i Bismillu, Eabi jessir, zahvali se Allahu dž.š., učini salavat Poslaniku i održi govor, zatraži halal od prisutnih, obaspe djecu bombonama i sitnim kovanim novcem, daruje hodžu darovima, a svoju suprugu ovlasti da, za njegovog odsustva, upravlja njegovim imetkom, i to iz kuće", navodi se.

U džamiji su pronađeni i raritetni primjeri kaligrafskih izvedbi (levhi) među kojima su najvrednije one od Abdurahmana Siri-babe u talik vrsti pisma na običnom osmanskom papiru (papir koji je specijalno pripremljen i premazan čajem, nišestom i žumancetom), ali su one uništene u posljednjem ratu.

d

Postoje historiografski podaci i o izgradnji drvenih džamija iz ranijih perioda poput stare drvene džamije u selu Miljevići kod Olova, koja je danas također nacionalni spomenik BiH, iako srušena prije 25 godina.

Pretpostavlja se da je sagrađena oko 1598. godine što bi se moglo potvrditi zbog arhitektonske sličnosti s džamijom u selu Karići kod Vareša koju je sagradio 1716. godine izvjesni Šerif-paša.

"Pošto džamija u Miljevićima ima slične elemente kao i ona u Karićima, moguće ju je dakle datovati u XVIII vijek", rekli su iz Komisije za naš portal, te su objasnili da je ova džamija bila izuzetno važna za tadašnje stanovništvo jer je predstavljala jedini vjerski objekt u krugu od nekoliko kilometara. Ni potomci tadašnjih stanovnika nisu zaboravili na njenu važnost, stoga su nastojali da se džamija obnovi nakon rata.

Za vrijeme Bajrama i za vrijeme tradicionalne godišnje dove oživi i stara drvena džamija u Solunu kod Olova koja je također proglašena nacionalnim spomenikom BiH.

U njenom haremu nalazi se i turbe, mekteb i česma također izgrađeni od drveta. Dekoracija unutrašnjosti džamije je iz perioda nakon II svjetskog rata.

Izuzev mekteba koji već dugo nije u upotrebi i fasade džamije, drvena džamija u Solunu također je u dobrom stanju.

Među sačuvanim drvenim džamijama je i ona u Priluku kod Živinica sakrivena u gustoj hrastovini, koju su izgradili šejh Mustafa i šejh Hasan oko 1735. godine o čemu svjedoči natpis na ulazu u džamiju.

Izvorni oblik krova, tj. šindru sačuvala je do 1927. godine kada je zamijenjena crijepom, a kasnije će naknadno biti vršeni i drugi radovi na rekonstrukciji ove džamije zbog truljenja drveta i zastarjelosti.

U haremu džamije nalazi se 145 stabala hrasta lužnjaka starih preko stotinu godina i visokih 40 metara, što čini ovo područje jednim od rijetkih preostalih rezervata koji je ostao sačuvan od bogatog šumskog kompleksa koji je ranije postojao u dolini rijeke Spreče. 

Zbog toga što se nalazi u takvom podneblju džamija je izložena vlazi, navode iz Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika.

U lošem stanju su i temeljne grede, a još uvijek nije poznato stanje konstrukcije koja se nalazi ispod poda objekta.

"Također je uočeno loše stanje elektroinstalacija koje mogu dovesti do požara i gubitka objekta", dodali su iz Komisije za naš portal.

Preostale drvene džamije u BiH potrebno je zaštiti od daljnjeg propadanja što nije dovoljno samo njihovim proglašenjem nacionalnim spomenicima. Potrebno je da se vlast pobrine o ovom izuzetno važnom dijelu graditeljskog naslijeđa u našoj zemlji.

 

(Izvor: Radiosarajevo)

0 Comments

Facebook komentari

Povezane vijesti

Back to top