Kada se desi neka tragedija u Bosni i Hercegovini, bez obzira na njene uzroke i posljedice, od političkih zvaničnika i analiza se čuju izjave koje zvuče kao da ih je sastavljala umjetna inteligencija.
Govori se o "sistemskim problemima", "posljednjem upozorenju za društvo", ali se obećava i "temeljna istraga koja će utvrditi odgovornost svih".
Kao primjer, ne jedini, ali istaknut može se izdvojiti izjava premijera Vlade Federacije BiH Nermina Nikšića. Nikšić je najavio da će biti oformljen tim Vlade FBiH koji će obići institucije i ustanove koje su u nadležnosti FBiH, a tražit će isto i od kantonalnih i nadležnih vlasti.
Istina je da Vlada Federacije nije bila nadležna za Dom penzionera u Tuzli, ali činjenica i jeste da li je bila potrebna tragedija da se najavi "formiranje tima", koji će obilaziti institucije i ustanove.
S druge strane jedno od ključnih pitanja koje se pojavilo u javnosti nakon nesreće je zašto i kako su osobe s invaliditetom bile na visokim spratovima, što je sigurno moralo otežati i njihovo spašavanje, ali i njihov svakodnevni život.
Na pitanje novinara, gradonačelnik Tuzle Zijad Lugavić je kazao da odluku o rasporedu je Dom, a da će se provesti mjere protiv svih za koje se utvrdi odgovornost. Istina, gradonačelnik vjerovatno nije imao ulogu u pravljenju razmještaja, ali to da će se provesti mjere protiv odgovornih zvuči samo kao opće mjesto jer zar nije sasvim normalno da neko odgovara za tragičnu smrt 11 osoba.
Problem leži u tome da se nakon svake tragedije puno govori o odgovornosti, ali da se rijetko zaista pronađu odgovorni, a javnost ne vidi da se to i desi. Nakon pogibije 19 ljudi u Jablanici do koje je došlo zbog odrona kojeg je izazvao ilegalni kamenolom do sada nije još podignuta nijedna optužnica.
Također, u javnosti nije stvoreno uvjerenje da su se nadležne inspekcije širom Federacije Bosne i Hercegovine zaista pozabavile ilegalnim kamenolomima, ili sječom šume i da sada je zaista sigurnije živjeti.
Nakon svake tragedije koja uključuje ubistva, saobraćajne nesreće zbog bahate vožnje par dana se govori o sistemskim mjerama, ali iz godine u godinu ne dolazi do značajnog smanjenja ni broja ubistava ni broja smrti zbog bahate vožnje.
Ustaljena praksa je obećanje da će se provesti istraga, da će odgovorni biti kažnjeni i da u društvu postoji sistemski problem. Ono što nedostaje jeste da neko identifikuje taj sistemski problem osim općeg mjesta i da zaista "sistemski" pristupi rješenju problema i obavijesti javnost da je problem riješen. Inače, na ovaj način država ostaje "društvo općih mjesta" do sljedeće tragedije koja će poslati "posljednje upozorenje" da nešto "ne funkcionira".
