Državnik koji je oprostio umjesto da se osveti – 11 godina od smrti Sulejmana Tihića


 

Danas se navršava jedanaest godina od smrti Sulejmana Tihića, bivšeg člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine (2002–2006) i drugog predsjednika Stranke demokratske akcije (SDA). Njegov politički i životni put obilježila je dosljedna borba za mir, povjerenje među narodima i izgradnju demokratskih institucija.


 


 

Biografija i rani angažman


 

Rođen 26. novembra 1951. godine u Bosanskom Šamcu, Tihić je diplomirao pravo u Sarajevu, a radio je kao sudija, javni tužilac i advokat. Od osnivanja SDA bio je član stranke, predsjednik Općinskog odbora u Šamcu i član Glavnog odbora.


 

Tokom rata je zbog političkog angažmana i identiteta prošao kroz čak pet logora – Bosanski Šamac, Brčko, Batković kod Bijeljine, Batajnicu kod Beograda i Sremsku Mitrovicu. Uprkos patnjama i torturi, ostao je privržen politici pomirenja i povratka prognanih.


 


 

Politika kompromisa


Kao zastupnik u Narodnoj skupštini RS-a radio je na povratku Bošnjaka u taj entitet, a 2002. godine izabran je u Predsjedništvo BiH. Na međunarodnom planu stekao je ugled pragmatičnog političara spremnog na kompromis, što je imalo ključnu ulogu u jačanju državnih institucija BiH.


 


 

Na čelu SDA

 

Tihić je 2001. godine naslijedio Aliju Izetbegovića na čelu SDA. Njegov politički kurs ostao je usmjeren na stabilnost države i stvaranje nove generacije političara. Ostat će zapamćen kao lider koji je, i pored ličnih tragedija, govorio o miru i zajedničkom životu, a ne o osveti.


 


 

Svjedočenja iz logora


 

U knjizi “Bošnjaci ‘sigurne zone’ UN-a Žepa u logorima u Srbiji 1995–1996” sačuvano je njegovo svjedočenje o zatočeništvu. Tihić opisuje svakodnevna mučenja u Batajnici, premlaćivanja u Sremskoj Mitrovici i ponižavanja koja su logoraši trpjeli. Najtežim je smatrao trenutke tokom razmjene zatvorenika, kada su, kako je rekao, “seljani mogli svakog časa da te udare, ponize ili ubiju”.


 


 

Državnik mira


 

Sulejman Tihić preminuo je 25. septembra 2014. godine, nakon teške bolesti, u 63. godini života. Iza sebe je ostavio poruku pomirenja i vjeru u Bosnu i Hercegovinu kao državu svih njenih naroda i građana.