Predsjednica Naše stranke Sabina Ćudić posljednjih dana osjetila je na svojoj koži šta znači biti „subjekt kritike šire javnosti“. Zbog jedne izgovorene sintagme pred evropskim parlamentarcima u sarajevskoj Vijećnici Ćudić se našla na meti brojnih kritika političara, analitičara, novinara, udruženja generala, žrtava rata i građana koji su pozivali na njenu ostavku. Uzalud se Sabina Ćudić naknadno pravdala da je izgovarajući riječi „bitka za moć“ mislila na Srbiju i velikosrpski projekat, uzalud je pokušavala objasniti da kao političarka, koja je kao dijete preživjela opsadu Sarajeva, u svojim obraćanjima pred međunarodnim institucijama nikada nije bježala od upotrebe termina agresija i genocid… Uzalud, jer grudva se već zakotrljala i hajka je krenula.
A kada hajka jednom krene, ni mnogo mudriji i iskusniji političari od Sabine Ćudić ne bi je uspjeli zaustaviti.
Zastrašujuća je mogućnost da vas je društvo i grad u kojem ste proveli cijeli svoj život spreman „razapeti“ i zauvijek ostaviti na stubu srama zbog jedne nes(p)retno izgovorene riječi. Još je više zastrašujuća lakoća sa kojom mediji i novinari bez ikakvog kritičkog otklona prihvataju i podržavaju hajke protiv pojedinaca koje su uvijek i bez izuzetka politički orkestrirane, a medijski „pumpane“ do te mjere da se na kraju izgubi iz vida svaki razuman argument ili objašnjenje koje se ne uklapa u unaprijed isplanirani narativ organizatora javne egzekucije.
„Nisu me podržali ni Nermin Nikšić, ni Elmedin Konaković“, rekla je Sabina Ćudić prije dva dana gostujući u programu BHRT-a. Činilo se kako je to nije ni previše iznenadilo jer, kako je zaključila, politički trenutak je presudan za sve, pa tako i za izostanak podrške koalicionih partnera.
Nije, uostalom, ni sama Sabina Ćudić nikada javno podržala mnoge žene u politici koje su prije nje bile meta orkestriranih napada i hajki. Jer za to, valjda, nije bio pogodan „politički trenutak“.
Sjećate li se bivše dugogodišnje državne parlamentarke Dušanke Majkić? Njene političke stavove možda i ne pamtite, ali nje se sigurno sjećate. Svaki put kada bi mediji prenijeli neku izjavu Dušanke Majkić, u komentarima ispod tih tekstova uslijedila bi rafalna paljba „građana“ koji su je vrijeđali i ismijavali isključivo na osnovu njenog fizičkog izgleda. Dušanka Majkić godinama je na portalima i društvenim mrežama predstavljana najprimitivnijim uvredama. Nikada nijedna feministička i organizacija za zaštitu ljudskih prava nije reagovala na verbalne napade koji su upućivani toj političarki. Njene kolegice iz parlamentarnih klupa ostale su nijeme, a gorljive zagovornice rodne ravnopravnosti iz liberalno-građanskih političkih opcija imale su važnija posla nego da se bave seksističkim uvredama na račun SNSD-ove parlamentarke.
Sjećate li se bivše direktorice KCUS-a Sebije Izetbegović? Naravno da se sjećate, ona je danas politički aktivnija nego ikada ranije. No, u vrijeme dok je bila „samo“ direktorica KCUS-a, o njoj su ispisane stotine huškačkih tekstova što u medijima, što na društvenim mrežama. Jedna neoprezna izjava o uplašenim ljekarima koji „neće da liječe“ bolesno dijete, istrgnuta iz konteksta i šokantnog događaja u kojem je otac djeteta prijetio pištoljem istim tim ljekarima, bila je dovoljna za kreiranje velike afere na kojoj su mjesecima jahali politički oponenti SDA i njima naklonjeni mediji, predstavljajući Sebiju Izetbegović kao bahatu, nehumanu i bezosjećajnu osobu koja nije dostojna poziva zdravstvenog radnika. Čitav „slučaj“, koji to zapravo nikada nije bio, za posljedicu je imao na desetine prijetnji koje su upućivane tadašnjoj direktorici KCUS-a.
A šta mislite o Benjamini Karić? Nekadašnja gradonačelnica glavnog grada, a sadašnja načelnica Općine Novo Sarajevo, otkako je preuzela prvu funkciju u izvršnoj vlasti na meti je uvredljivih fotomontaža, poređenja sa ratnim zločincima i diktatorima i brojnih drugih ismijavanja i uvreda i to ne samo zbog svog rada, već i zbog fizičkog izgleda i porodičnog porijekla. Je li neko nekad barem pokušao da je zaštiti od napada i uvreda koji nemaju nikakve veze sa legitimnom kritikom rada javnih zvaničnika? Nije, kao ni u slučaju Sebije Izetbegović ili Dušanke Majkić. I ne samo to – najporaznije je to što su neke od žena koje smo spomenuli ovdje čak i podržavale hajke protiv onih drugih.
Hajke nikada nisu motivisane odbranom principa i istinskih uvjerenja. Ne pokreću ih racionalni argumenti ni moralni standardi, nego lični animoziteti i trenutni politički interesi. Danas se na stub srama penje Sabina Ćudić, jučer su to bile Dušanka Majkić, Sebija Izetbegović i Benjamina Karić, a sutra će biti neko četvrti. A svako ko danas aplaudira javnom linču, već sutra vrlo lako može postati njegova nova meta.
Foto: Istraga.ba
