U bipolarno podijeljenom svijetu i manjoj Evropi, Turskoj koja je i sama bila znatno manja, lakše bi bilo da se integriše u Evropu. Umjesto toga Turska je uspjela da postane članicom NATO-a i alijansa je bila dobra za sve stranke od zadržavanja Sovjeta pa sve do operacija u Afganistanu koje su uslijedile naklon 11. septembra 2001.
U to vrijeme Turska je prihvatala veći rizik nego je to zaslužila od alijanse. Ali, sigurnosni kišobran NATO-a bio je važan za Tursku i bio je važan za sigurnost Evrope.
Uprkos fluktirajućih razgovora o članstvu između Turske i EU-a o pridruživanju zemlje evropskom klubu država nema nade da će se u dogledno vrijeme razgovor riješiti pozitivnim rezultatom. Finalni test za odnose između Turske i Evrope bila je migrantska kriza u egejskoj regiji.
Nezamisliva saradnja između vlade Ahmeta Davutogula i EU-a, predvođene Njemačkom, za ishod je imala prekid priliva izbjeglica u Evropu.
EU – Turska dogovor o izbjeglicama je još uvijek na snazi i u funkciji iako Turska nije dobila sve što je očekivala da će dobiti sporazumom, ponajprije viznu liberalizaciju. Sporazum je, s druge strane, pokazao da obje strane ako su voljne i u mogućnosti da djeluju zajedno mogu postići rezultat i da još uvijek imaju mnoge zajedničke ciljeve u regionu.
Trumpov agresivni patriotizam
Agresivni patriotizam Donalda Trumpa koji oponira multilateralizmu još jednom je prepoznat u govoru koji je američki predsjednik održao na Generalnoj skupštini UN-a i bio je na tragu njegovog čvrstog stava protiv evropskih članica NATO-a
Patriotizam, s druge strane, zbližio je Tursku i Njemačku. Evropska potraga za alternativnim putom za nastavak trgovine sa Iranom dodirnuli su tursku zabrinutost po istom pitanju; upotrebom alternativnih valuta u spoljnoj trgovini radije nego korištenje američkog dolara što je slučaj koji turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan promoviše već cijeli niz godina.
Treba pomenuti da je Washington sve do nedavno bio najjači saveznik u pokušajima Turske da postane članicom Evropske unije. Kada god su pregovori između Turske i Evropske unije bili blokirani transatlanski uticaj je djelovao u korist Turske. To je bio rezultat američkog insistiranja na multilateralnom svjetskom poretku koji Trump sada urušava.
U petak je predsjednik Erdogan krenuo u službeni posjet Njemačkoj na poziv njemačkog predsjednika Frank – Walter Steinmeiera. Posjet se održava nakon dugog perioda bileteralnih nesuglasica između Berlina i Ankare.
Tri miliona njemačkih državljana turskog porijekla živi u Njemačkoj. Njemačku se na smatra dijelom vanjske politike u Turskoj, kako što to nije Turska za Njemačku.
Ankara zabrinuta zbog porasta ksenofobije
Tokom izbornog perioda u obje zemlje bilo je učestalo čuti diskusije o Turskoj u Njemačkoj i Njemačkoj u Turskoj. Nekoliko je problema pokrenula zvanična Ankara uključujući porast ksenofobije i njemačko pihvatanje članova organizacije FETO, organizacije koja stoji iza pokušaja državnog udara u Turskoj.
Njemačka je s druge strane zabrinuta za novinarske slobode u Turskoj, demokraciju u zemlji i vladavinu prava. Zvanični Berlin, koji optužuje Tursku za suzbijanje demokracije, nije dozvolio Erdoganu da se obrati turskim glasačima koji žive u Njemačkoj tokom posljednjih izbora.
Prije Erdoganove posjete glasnogovornici turskog predsjednika i njemačke kancelarke izdali su kurtoazne izjave. U gesti dobre volje Erdogan je napisao članak za njemačke novine FAZ u kojima je rekao: “hajde da se fokusiramo na zajedničke rizike“ pozivajući na zajednički stav kojim će se suprotstaviti Trumpovom unilateralizmu.
U 2017. Njemačka je bila drugi najveći uvoznik u Tursku nakon Kine sa 21 milijardom dolara vrijednom robom. Nagli pad turske ekonomije imat će negativan uticaj na Njemačku ekonomiju.
Migracija je uvijek vruća tema za njemačku publiku. Turska je ključni akter u kontroli migrantskog vala koji se kreće od bliskog istoka prema njemačkoj.
