Iskušenja su, često, uzrok tuge, očaja i depresije. Nerijetko ljudi dođu i do suicidnih misli, kao da će smrt odagnati njihova iskušenja. Hoće – na ovom svijetu. Ali, ovaj svijet je svakako prolazan. Zar smo spremni izgubiti Ahiret, vječnost, radi dunjaluka?
Tuga i očaj su stanja koja voli šejtan i koja koristi kao priliku da napakosti vjerniku, putem vesvesa – ružnih misli kojima mu se približava.
Da šejtan donosi ružne misli čovjeku, dokaz su riječi Uzvišenog Allaha:
“A kad šejtan pokuša da te na zle misli navede, ti zatraži utočište u Allaha, jer On, uistinu, sve čuje i zna sve.” (El-Fussilet, 36.)
Allah Uzvišeni nas ne iskušava da bi nas bacio u očaj, već da bi nas približio Sebi i potvrdio naše vjerovanje u budući vječni svijet, kao i u prolaznost dunjaluka.
Uzvišeni Allah u Kur’anu spominje tugu Musaove majke zbog Musaa, alejhisselama:
„I Mi nadahnusmo Musaovu majku: ‘Doji ga, a kad se uplašiš za njegov život, baci ga u rijeku, i ne strahuj i ne tuguj, Mi ćemo ti ga, doista, vratiti i poslanikom ga učiniti.’“ (El-Kasas, 7)
“Ne tuguj i ne strahuj” poruka je od Uzvišenog koja nam treba biti na umu prilikom svakog iskušenja.
Ne tugovati – jer se bez Allahove volje ništa ne može desiti.
Ne strahovati – jer Allah zna ishod svakog iskušenja i jedini je kadar olakšati ga, otkloniti i završiti dobrim.
Tuga i strah ujedno čovjeka onemogućavaju da djeluje. To su nevidljivi okovi koji postoje samo u glavi čovjeka. Umjesto da se fokusiramo na ono što možemo učiniti, mi tonemo u mislima o onome što ne možemo promijeniti.
Na potrebu da se fokusiramo na ono što je u našoj moći ukazuje i ajet u kojem Uzvišeni Allah govori o hazreti Merjem:
„I on joj, niže nje, zovnu: ‘Ne žalosti se, Gospodar tvoj dao je da niže tebe potok poteče. Zatresi palmino stablo, posut će po tebi datule svježe, pa jedi i pij i budi vesela!’“ (Merjem, 24–26)
Tuga, žalost i očaj zbog jednog problema zatvore nam oči pred mnoštvom blagodati koje nam je Allah darovao. Razmišljanja tipa “šta bi bilo kad bi bilo” drže nas na mjestu.
Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
„Jak i snažan vjernik je bolji i Allahu draži od slabog vjernika, a u svakom od njih dvojice je dobro. Teži onome što će ti koristiti, tražeći pomoć od Allaha, i nemoj očajavati! Ako te zadesi nešto, nemoj reći: ‘Da sam uradio tako i tako, bilo bi tako i tako’, nego reci: ‘Kako je Allah odredio, tako je i bilo’, jer govor: ‘Da sam…’ otvara vrata šejtanu.“ (Muslim)
Kada nas zadesi iskušenje – povećajmo istigfar, dobra djela, činjenje dove i popravimo svoj odnos sa Allahom.
Fokusirajmo se na ono što možemo mijenjati. Zaposlimo svoje misli korisnim stvarima. Ako se čvrsto oslonimo na Allaha i činimo ono što možemo, On će nam pomoći da se uzdignemo iznad situacije i postignemo uspjeh na oba svijeta.
O svojim iskušenjima ne trebamo kazivati svakome. Govorimo Allahu, i samo ljudima za koje smo sigurni da nam neće biti povod za nove šejtanske vesvese.
Nije sramota razgovarati s psihologom. Nije sramota zatražiti stručni savjet i priznati da se s iskušenjem teško nosimo.
Iskušenja su prilika da radimo na sebi – da pohađamo seminare, edukacije, kurseve, čak i da upišemo fakultet. To može pomoći da se udaljimo od depresivnih misli i preusmjerimo fokus.
Molim Allaha da nas sačuva iskušenja koja ne možemo podnijeti. Da otkloni od nas svako iskušenje, da nam tugu zamijeni radošću i da nikada ne izgubimo Ahiret zbog dunjaluka. Amin.
