Home

(FOTO) Teško je iako imam plaću 1.700 eura: Kako je biti bh. državljanin u Njemačkoj

13 Apr

(FOTO) Teško je iako imam plaću 1.700 eura: Kako je biti bh. državljanin u Njemačkoj

San brojnih djevojaka i mladića s prostora cijelog Balkana jeste odlazak iz zemalja u kojima žive, kako bi pronašli bolji život u zemljama Zapadne Europe.

Ipak, iako mnogi snivaju da će tamo odmah ostvariti svoje želje, takvo nešto nije čest slučaj, što potvrđuju i priče mnogih koji su otišli "trbuhom za kruhom".

Jedna takva priča stigla je u pismu Ivone Z., čitateljice Fenix-magazina, koja je kazala kako u Njemačkoj, gdje je ona otišla, mora mnogo raditi i dobro zaraditi.

"Porijeklom sam iz jednog malog mjesta u BiH, u kojem ni mlado ni staro nema posla. Završila sam Srednju medicinsku školu i godinu dana nakon, odlučila doći u Njemačku.

Htjela sam bolji život, a u svom mjestu ga nisam mogla imati. Spomenut ću samo da tamo odakle sam ja najbolju perspektivu imaju oni koji imaju nekoliko krava i prodaju mlijeko. Bila sam tužna kad sam završavala školu jer nisam znala gdje će cijela moja generacija.

Riječ je o cijeloj jednoj generaciji, ne o nama nekoliko koji ne znamo ni što ćemo, ni gdje ćemo. Otišla sam na nekoliko dana kod rodice u München.

Nagovarala me da dođem, da će mi pronaći kakav-takav posao, ali ja nisam bila sigurna. No, jednog dana je kod njene desetogodišnje kćeri bila prijateljica koja je dobila novu školsku torbu.

Rekla je:"Ovu staru ću dati nekome ko baš ništa nema". Kćer od rodice joj je samo rekla:"Ponijet ću ja u Bosnu, jer tamo niko ništa nema".

To me dirnulo. Pomislila sam, ta je curica rođena u Njemačkoj. U BiH dođe tek s roditeljima kad su joj školski praznici, a već je vidjela situaciju. I zapravo je taj njihov razgovor bio okidač koji me natjerao da prihvatim poziv u Njemačku.

Rodica mi je našla posao. Zapravo više poslova. Čistila sam svaki dan kod različitih obitelji. To mi je dobro došlo jer sam naučila jezik u samo godinu dana.

Ne savršeno, ali ipak, mogla sam se vrlo dobro sporazumijevati. Odlazila sam i na kurs njemačkog jezika pa je i to pomoglo.

Plaća je bila osam eura po satu, a radila sam tri sata na dan. Ali to je bilo u redu jer sam stanovala kod rodice pa nisam plaćala stanarinu. Inače, tom plaćom ne bih mogla imati stan i plaćati režije.

Godinu dana poslije zaposlila sam se kao čistačica u jednoj bolnici u Münchenu. Imala sam 1 400 eura plaću neto i opet nedovoljno da se osamostalim. Ali, pronašla sam jedan mali stančić i štedjela za godišnji odmor.

U toj bolnici radi i jedna naša liječnica. U Münchenu je poznata. Kad je doznala da sam završilu za medicinsku sestru, pomogla mi je da se u toj bolnici zaposlim u struci. I evo, sad već radim gotovo četiri godine u toj bolnici kao medicinska sestra i dobro mi je.

Zasad, imam 1 700 eura neto plaću. Nije to neki velik novac, ali opet je početak. Stanarinu i režije plaćam malo više od hiljadu eura i opet mi ostane za neki pristojan život. Neka niko ne shvati krivo ovo moje pismo.

Niti želim njime reći da ljudi moraju ostajati u Hrvatskoj i BiH jer je ovdje teško, niti želim reći da je ovdje bolje nego u domovini.

Bit će vam onako kako nešto prihvatite i što očekujete. Ako previše očekujete nigdje vam neće biti dobro, pa ni u Njemačkoj, kojoj se jedino mora priznati da ukoliko želite raditi bilo šta, nećete biti bez posla", poručuje Ivona Z.

 

(Izvor: radiosarajevo.ba)

0 Comments

Facebook komentari

Povezane vijesti

Back to top