Lider stranke s pečatom zločinca: Francuski sobar Šarović u svesrpskom krevetu Dodika

.

Mirko Šarović je dobrano osijedio, ali se i dalje politički i životno naivniji pravi od francuske sobarice. Koliko god se trudio predstaviti kao alternativa opasnom režimu Milorada Dodika, hudi Šarović na kraju uvijek završi kao sobarica koju Dodik uvuče u svoje igre. Tako je bilo prije, tako je i sada.

No, osim što prečesto strada u Miletovim igricama zbog svoje naivnosti, Šarović je i lider Srpske demokratske stranke, koja sa demokratijom ima veze kao i Uganda s Yoweri Musevenijem koji je 32 godine na čelu.

SDS je činio političku okosnicu snaga koje su početkom '90-ih pokušale vojnom akcijom raskomadati Bosnu i Hercegovinu i njen dio pripojiti Srbiji, a drugi dio Hrvatskoj. U tom pohodu SDS koji je tada predvodio doživotno osuđeni zločinac Radovan Karadžić počinjeni su monstruozni zločini nad nesrpskim stanovništvom, Bošnjacima i Hrvatima primarno. Rušene su bolnice, džamije, škole... Falange SDS-a ojačane srbijanskim vojnim i policijskim snagama rušile su i čistile sve što je nekada bilo simbol zajedništva i života svih nas u BiH.

Šarović, kao i vaskolika politička zajednica bosanskih Srba u RS, od prve do posljednje presude negiraju genocid u Srebrenici, ratne zločine širom BiH, a štite i slave zločince iz svojih redova. Najviše tih zločinaca je upravo iz SDS-a ili je zločine činilo pod zastavom SDS-a.  

Otkud onda pravo Šaroviću da bilo kome prigovara nepoštivanje žrtava i nepriznavanje zločina. A danas je baš tako govorio: "Klasično etničko čišćenje, akcija “Oluja” u kojoj su hrvatske snage ubile najmanje 1.800 Srba i protjerale oko 250.000, poslije 26 godina i dalje samo najveći zločin bez kazne".

Zaboravlja nasljednik Radovana Karadžića na čelu SDS-a da je sve što se desilo u Hrvatskom, sa Vukovarom, Kninom, Dubrovnikom... a kasnije i hrvatskim Srbima upravo posljedica zločinačkog dogovora Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića. Jer, dogovor pomenutog dvojca je iznjedrio stotine hiljada žrtava, pustoš širom Hrvatske i Bosne i Hercegovine, ali i vječiti progon mnogih sa njihovih ognjišta. 

I onda Šarović poziva da se kazne oni koji su pokrenuli "Oluju", zaboravljajući da je međunarodni sud oslobodio vojni kadar koji je komandovao ovom akcijom. Zločina je bilo sigurno, ali zločine moramo posmatrati jedinstveno, a ne po principu svi su zločinci, mi nismo. Jer, zločini su činjeni i nad narodom Hrvatske u trenucima kada su Milošević i njegovi podanici mislili da će lako napraviti veliku Srbiju. 

“U Oluji je stradao nevin narod, a njihova jedina krivica bila je to što su etnički Srbi. Stradali su od svojih komšija sa kojima su vijekovima živjeli. Stotine hiljada je lišeno svojih domova, svojih najbližih i to je jedan od najtragičnijih događaja našeg naroda”, poručio je Šarović.

I opet laže. Sebe, nas, narod. Jer, Šarović bi morao znati da SAO Krajinu i Vukovar nisu u pakao pretvorili nikakvi vanzemaljci, već upravo ti Srbi, koji su nakon poraza morali pobjeći. Znali su šta su radili u Hrvatskoj.

Isto tako, Šarović zaboravlja kako on, njegova stranka, ali i srpska politika u Bosni i Hercegovini tretira zločine nad drugima i kako uzdižu svoje zločince nad kojima se svijet zgraža.

Zato izjava Mirka Šarovića "Ovakav odnos prema zločinu nas zasigurno ne vodi putem pomirenja i bolje budućnosti”, oslikava licemjerstvo politike predstavnika bosanskih Srba.

Jer, dok Milorad Dodik govori o "praznim tabutima u Srebrenici", plaća odbrane Karadžića i Mladića, trabunja o "raspadu Bosne i Hercegovine", Šarović priča o nekakvom pomirenju na poštivanju žrtava.

Zašto onda uzoriti gospodine Šaroviću niste bili u Srebrenici? Zašto se niste poklonili žrtvama i zatražili oprost njihovih porodica? Zašto ne priznajete genocid i zločine presuđene u Hagu?

Znam ja zašto Šaroviću. Jer, znam da politika SDS-a ni promila nije odmakla od one politike koju je vaš osnivač Radovan Karadžić vodio dok je pripremao pokolj građana i naroda Bosne i Hercegovine. Vaš jedini problem je što je Dodik provalio igricu, pa je danas veći zločinac i SDS-ovac od Karadžića. Zato vas i uzima na izborima, smijući vam se jer ste politički impotentni u odnosu na njega.

A imali ste priliku predsjedniče SDS-a. Priliku kada su mnogi u BiH odrekli se Dodika vi niste iskoristili, pokušali ste biti veći Dodik od Dodika.

I tako u krug, Dodik hoće biti Karadžić, a vi Dodik. Samo je on baja, gazda Republike Srpske, a vi sobarica koja trčite i odazivate se na uslugu kada Mile zazvoni svekolikim srpstvom.

I nemojte nam pričati o nepresuđenim zločinima. Ovaj u Oluji je posljednji proizvod Karađorđeva, a Srebrenica najveća krvava rana Bosne i Hercegovine po tom istom dogovoru.

Možda je gospon Mirko krajnje vrijeme da odete. Lako ćemo bez vašeg licemjernog  žala za suživotom, jer, u DNK SDS-a je sve samo nije suživot.