Gorica Dodik: Nemam ništa protiv vehabija, ali imam strah od njih!

.
“Kada Vam dođu i kažu rekao šef, kum, tetak, ujak, Lemi, kako god da ga zovu, izbacite ih naglavačke. Kada ima nešto reći, on to sam kaže. Kažu mi ne spuštaj se na njihov nivo, pa upravo zato što vi držite nivo, njihova istina je jedino što se čuje”.

Ovo je samo jedan od brojnih objava na društvenoj mreži Tviter pete gošće emisije “Oči u oči – objektivno”. Ona je posljednjih godinu dana posebno aktivna na toj društvenoj mreži, a ovo joj je prvi put da gostuje u javnosti.

 

Ovoga puta u ovoj emeisiji govorila je Gorica Dodik, preduzetnica, javnosti poznatija kao kćerka srpskog člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika, predsjednika SNSD i jednog od najpoznatijih političara u zemlji i regionu.

Vi ste se u javnosti odlučili oglašavati posljednjih godinu dana. Ranije to nije bio slučaj. Šta Vas je nagnalo da imate tako kritički stav prema svemu što se pojavi u javnosti, a posebno vezano za politiku i Vašeg oca?

 

DODIK: Ja sam, kao i svi, osjetila promjenu kada je korona nastupila. Moj otac je obolio od korone i zavšio je u bolnici. U tom periodu sam imala osjećaj da je sve stalo i da se niko ne oglašava, što iz njegove partije, što od ljudi iz javnog života. To je mene jako pogodilo kao njegovu kćerku i baš iz tog razloga odlučila sam da se aktiviram na nekoj društvenoj mreži i da iznesem svoje lične stavove.

 

Kroz objave kritikovali ste opoziciju, ali i pojedine ljude iz vlasti. Kažete da se i iz SNSD nisu oglašavali. Jeste li ljuti na pojedince oko Vašeg oca?

DODIK: Naravno da jesam. Ne bih nikoga da izdvajam. Ima jako dobrih ljudi u stranci i oko moga oca, ali ima i onih koji su tu da se okoriste o njegovo ime, da stvaraju takvu atmosferu da ljudi pomisle, da imaju pravo da pomisle, da je moj otac takav kakvim ga nazivaju, da je stranka korumpirana, da je kriminal.. To me ljuti. Oni su ti koji se ne oglašavaju kada dođe do krizne situacije.

 

Sjede i čekaju, kao što sam prije neki dan i navela u jednom od tvitova, da se situacija riješi, odnosno da Milorad dođe i riješi situaciju. Onda su oni ti koji kupe poene. Imate ljude u stranci koji se pojavljuju samo pred izbore. Dođu na par tribina, pokažu da su tu i poslije ih nema nigdje. Takve ljude lično ja, ne mogu reći da ne volim, ali jednostavno nemam lijepo mišljenje o njima.

 

Postoje li bliski ljudi koji su Vas u posljednje vrijeme razočarali?

 

DODIK: Da. Inače se trudim da se ne krećem puno. Puno vremena provodim kući, u restoranu koji držimo snaha i ja i sve je uglavnom u krugu porodice, baš zato što smo se puno, puno puta opekli o ljude kojima smo vjerovali, pogotovo ja koja sam i previše iskrena i otvorena. Prihvatim ljude jer uvijek polazim od sebe, da nisu pokvareni, da neće da iskoriste neke stvari, ali na kraju se ispostavi da je to tako.

 

Naišli ste i na mnoge osude zbog vašeg Tviter naloga. Šta Vam kažu saradnici?

DODIK: Saradnici? Ja druge saradnike, što se tiče društvenih mreža, osim supruga nemam. Moj suprug je završio žurnalistiku, pa mi ponekad objasni nešto, ali u trenutku kada ja osjetim da treba nešto da napišem i objavim kod mene nema razmišljanja ili da ja to otkucam, kao što sam i dobijala savjete: ‘ Ti to otkucaj, pregledaj, neka prenoći’, mene je to tada već prošlo, kao što me prolazi i ljutnja u životu.

Mogu da se naljutim i poslije pet minuta kao da ništa nije bilo. Tako je i što se tiče tvita. Pošto sam odlučila da ne prećutim neke stvari i osjetila da je meni puno lakše, da sam manje nervoznija u kući prema djeci i suprugu kada iznesem svoj stav javno, ja to upravo zbog toga i radim. I uradim to tada. Ne razmišljam da li ima gramatičkih grešaka, da li neko nešto može da izvuče iz konteksta kao što se radi. Shvatam da postoje pravila kada iznosiš svoj stav javno i da kada nešto napišeš iz toga može da se izvuče nešto pogrešno. Ja to jednostvano ne mogu, ja to kažem onako kako u tom trenutku mislim, pa šta bude.