HOĆE LI NEKO DA MI PUŠI? Ovako se Arkan obratio izbjeglim Srbima koji su pobjegli od hrvatskih metaka!

- Mi smo svi ćutali. Niko nije smeo da pisne - svjedoči jedan od izbeglica

Sudbina Srba u ratovima 90tih bila je raznolika. Neki, kao što su Srbi koji su pre rata živjeli u Hrvatskoj izgubili su sve što su imali, a kad su, u koloni tužnih traktora došli u Srbiju, nisu htjeli ni da ih puste u Beograd  nazivali su ih "izdajnicima" i drugim najpogrdnijim imenima. 

Neki drugi Srbi, kao što je Željko Ražnatović, zvani Arkan, preko noći su se obogatili, postali "nacionalni heroji", i iz rata su izašli kao ugledni i bogati građani (smanjene) države. 

Srbi iz prve i druge kategorije su se susretali, ponekad, za vrijeme rata. Jedan od takvih susreta desio se u Erdutu. S jedne strane, Srbi izbjegli iz Hrvatske, a s druge - Arkan. 

"Hoće li neko da mi puši?", prekinuo je Arkan neugodnu tišinu koja je vladala pri njihovom prvom susretu i "objasnio" im gdje im je ubuduće mjesto. 

Kako piše Slobodna Evropa, jedna od tabu tema ratova u Hrvatskoj i Bosni je prisilna mobilizacija Krajišnika koji su izbegli u Srbiju nakon akcije Oluja, ali i otpori mobiluzaciji širom Srbije od 1991. pa do završetka ratova van teritorije Srbije.

Vojvođanski građanski centar rešio je da se pridruži onima koji nejakim glasovima povremeno pokušavaju da prekinu tu glasnu ćutnju i objelodanili su rad na dva projekta pod zajedničkim naslovom "Neispričane priče”.

Jedna od neispričanih priča je "Ukradena sloboda", ispovijesti krajiških izbjeglica koji su prisilno mobilisani , maltretirani u takozvanim centrima za obuku, posebno u Arkanovom Erdutu.

Samo mali broj prisilno mobilisanih Krajišnika pristao je da govori, uglavnom anonimno.

Krajišnici su došli ne teritoriju Srbije, jer su očekivali da će im neko pomoći, a mnogi su u roku od 24 ili 48 sati vraćeni na ratno područje. 

Šta se sve događalo u Arkanovom Erdutu zabilježeno je i u dokumentarnom filmu pod nazivom “Jedinica” koji je pokazao genezu radjanja specijalnih jedinica JSO. 

- Tu su ljudi bili svezani. Sa lancima. I oni su morali da laju kao psi. Arkan nam je rekao, obratio nam se "slušaj ovamo". Mi smo svi slušali. "Hoće li neko da mi puši?" Sa tim riječima nam se obratio gospodin Arkan - priča jedan od njih. 

 

(Izvor: espreso.rs)