Ima na Balkanu jedna zemlja gdje je zdravstvo besplatno, a liječenje skupo

zastava
Ima na Balkanu jedna zemlja koja granici sama sa sobom. Gdje zive najljepse zene, a natalitet opada. Gdje nezaposleni najvise rade. Gdje na najplodnijoj zemlji zive ljudi koji gladuju. Gdje vozovi i autobusi kasne po redu voznje. Svi zure na posao, a niko ne stize na vrijeme. Gdje osmosatno radno vrijeme traje dvanaest sati. Gdje je zdravstvo besplatno, a lijecenje skupo. Gdje su novinari slobodni da napisu sta god im se naredi. Gdje je svjetska kriza dobila drzavljanstvo. Gdje su javne nabavke tajne, a drzavne tajne javne. Gdje se ratovi nikad ne zavrsavaju.

Gdje se istorija ponavlja svaki dan. Gdje su najbogatiji oni koji nikad nisu radili. Gdje je strana valuta uzeta za domacu. Gdje ljudi slave slave, a psuju Boga. Gdje pametne zbog nerazumijevanja proglasavaju ludjacima, a ludjake sposobnima. Gdje nepismeni pisu istoriju. Gdje su zakoni nezakoniti, a anarhija normalno stanje. Gdje vlast prezire gradjane kao nezeljene svjedoke. Gdje se zivi od buducnosti jer na sadasnjost nemamo pravo. Gdje se svako svakome smjeska, a niko nikome ne zeli dobro. Gdje sudski postupci traju duze od zivota. Gdje su samo poplave nacin navodnjavanja zemljista. Gdje prizivaju diktatora a, demokraciju smatraju porezom na budale. Gdje smatraju da ce zemlja vise napredovati ako sto vise nazaduje. Pa ti prezivi ako si normalan. Sreca je za drzavu da je takvih sve manje. Normalni svakako nikom nisu potrebni. A i sam zivot je najveci paradoks; zivis samo da bi umro, reci ce nam oni koji misle da je vrijeme beskonacno a oni na vlasti besmrtni. Na koju god zemlju ste pomislili, pogodili ste.