Kada se imate problema u odnosu s roditeljima, sjetite se Ibrahima i njegovog oca. Kada čeznete za njima i nedostaju vam vaši rahmetli roditelji, razmislite o Muhammedu, s.a.v.s., kako plače nad mezarom svoje majke.
Kada ste zabrinuti o tome šta druge osobe mogu reći o vama ili nekome koga volite, uzmite u obzir Merjem koja se približava njenom začuđenom narodu sa bebom, pouzdajući se da će Allah biti Onaj koji će je podržati.
Kada se borite kroz život kao samohrana majka ili samohrani otac, razmislite o Isa’ovoj majci.
Kada plačete zbog osobe za koju ste mislili da će vas podržati, uzmite u obzir kako se Lut osjećao zbog djela svoje žene.
Kada jedina osoba za koju ste željeli da vas voli, da bude zaljubljena u vas, izgradi život s vama, nikada ne može biti onakvom kakva ste mislili da jeste i umjesto toga vas povrijeđuje i zlostavlja, sjetite se Asije, žene tiranina Faraona, koja je pozivala: Gospodaru moj, sagradi mi kod Sebe kuću u Džennetu.
Svako od naših heroja/heroina, da im se Allah smiluje, se morao pouzdati da će Allah biti s njima u borbama u ovom životu s njihovim voljenim, a i u narednom.
Kao što je Musa, a.s., kazao kada je njegov narod govorio o napuštanju: Gospodar moj je sa mnom, On će mi put pokazati.
I Allah mu je pokazao put. Baš kao što je obećao njemu i njegovom bratu: “Ne bojte se!” – reče On – “Ja sam s vama, Ja sve čujem i vidim”.
I On će biti uz nas. Iznad svih odnosa, iskušenja, boli, briga, čežnji i slomljenih srca, svega što imamo: Ono što je u vas – prolazno je, a ono što je u Allaha – vječno je. On nije nigdje otišao. Ako želite da se On vrati u vaš život, da vam pomogne da izađete iz problema u kojima se nalazite i izliječi vas, znajte da je On spreman za vas, kao što je On bio tamo za njih, čak i kada oni koji su tu trebali biti nisu bili. Nađite svoj mir u Miru. Okrenite se Njemu.