Izet ef. Čamdžić: Da ima dugme da zabrani slikanje iftara, ja bih ga pritisnuo

.

Gostujući u današnjem izdanju Klix Studija s Emelom Burdžović, glavni zavidovićki imam, Izet ef. Čamdžić, dotakao se raznih tema, od vjerskih do socioekonomskih i političkih.

Čamdžić je izrazio zabrinutost zbog diskrepancije između popisa stanovništva, gdje se 90 posto građana izjašnjava kao vjernici, i stvarnog ponašanja na terenu. Posebno je istakao problem ovisnosti o kocki, tvrdeći da u društvu postoji 50 hiljada registrovanih ovisnika o kocki, što predstavlja ozbiljan trošak za državu.

Na pitanje o nasilju u bh. društvu, posebno prema ženama, Čamdžić je istakao da država treba sankcionirati nasilnike, dok je odgovornost svih nas boriti se protiv nasilja unutar granica svojih mogućnosti.

 

Razgovarao je i o nadolazećem svetom mjesecu ramazanu, izražavajući zabrinutost zbog “estradizacije ramazana”, gdje se primjećuje festivalizacija vjere, manifestacije i koncerti koji zamjenjuju suštinu vjerskih vrijednosti.

 

“Ja sam zamislio da bi najbolje bilo kad bismo mi o vjeri počeli govoriti jezikom koji svi razumiju, a taj jezik se zove djelo. Pokazivanje vjere je poniznost, čista mi avlija, čista mi ulica, divni komšijski odnosi. Pokazivanje vjere je ponašanje, a ovo slikanje iftara je izmaklo kontroli. Da ima neko dugme kojim bih ja to zabranio, ja bih ga pritisnuo”, naglašava Čamdžić.

Tema davanja vitara također je bila dio razgovora, gdje je Čamdžić podržao sistem davanja vitara Islamskoj zajednici, jer iz tih vitara Islamska zajednica pomaže mnoge.

 

“Mogu se vitre i dati i nekome u komšiluku, nećete pogriješiti. Gdje nastaje problem, kada više ljudi da toj istoj osobi onda ona može u ratkom vremenu postati obavezna platiti zekjat. Moje je mišljenje da je sistem mnogo bolji. Ja svoje vitre dajem u Islamsku zajednicu jer iz tih vitara Islamska zajednica pomaže mnoge”, zaključio je Čamdžić.

Imam je zaključio iznoseći svoje mišljenje o potrebi promjene pristupa u promicanju vjere, stavljajući naglasak na djela i ponašanje kao ključne elemente pokazivanja vjere u svakodnevnom životu.