Nakon što su okončani izborni procesi, prvo u našoj domovini, a zatim i u susjednoj Srbiji, a s obzirom da su preuzimanje, zamrzavanje i razni drugi oblici obrade mandata pri kraju, vrijeme je da se pokažu karte i da vidimo kakav špil ima Bosna i Hercegovina, šta od tih karata možemo očekivati i kako ćemo konkurisati na regionalnoj, ali i na „Evropskoj partiji pokera“.
Teško je žmiriti na procese koji se dešavaju u Srbiji i Hrvatskoj, dobre ili loše, jer oni uglavnom, u većoj ili manjoj mjeri, utječu na Bosnu i Hercegovinu i naše odluke koje donosimo. To je vjerovatno taj jedan hermetički krug koji kad bi se otvorio šteta bi vjerovatno bila nesaglediva, i to ne samo za nas, već i mnogo šire. Ali, idemo redom.
Šta znači povratak HDZ-a u Predjsedništvo BiH, a šta da očekujemo od nove vlasti u Srbiji?
Stanje u Hrvatskoj i njihov odnos prema nama je jasan, u njemu nije bilo nikakvih promijena i nema naznaka da će biti, barem ne na bolje. Jedina razlika koja će biti vidljiva je povratak HDZ-a u Predsjedništvo BiH, jedini dio vlasti koji nisu uspjevali osvojiti zadnjih godina, a on će donijeti ponovnu uspostavu komunikacije Zagreba i Sarajeva (iako će u praksi to biti relacija Zagreb-Mostar).
Uspostava komunikacije ne znači da će ona biti produktivna i dobra, bar ne uvijek, ali će je biti u nekoj mjeri i eto ako je to korak prema naprijed, dobro je došao. Svaki dijalog je bolji od monologa, kao što je i mir, pa makar i loš, bolji od svađe.
Međutim, ono što nas jako zanima jeste kakav će odnos prema BiH imati novoizabrana vlast u Srbiji.
U mentalnom sklopu našeg naroda je da leti pred rudu, da se previše rano nada i od nekog ili nečeg očekuje puno, a na kraju ne dobije ništa ili čak gore od toga. Isto tako bilo je i sad kad je nakon drugo godina pao režim Aleksandra Vučića, pa smo svi pohitili da pružimo ruku. Kome da pružimo ruku? Zbog čega? Političari iz BiH dali su izjave na isti šablon, kako očekuju saradnju, poštovanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine i druge prazne riječi, dok su neki optimističniji ovo najavlili kao „korjenitu promjenu“.
Narod je, naročito mladi, za razliku od njih, dijelio objave po društvenim mrežama, pjevao pjesme, slavio poraz, osuđivao što mladi kod nas nemaju tu političku kulturu, likujući kako BiH nikad neće biti na nivou političke svjesnosti kao što je to Srbija. Najveći problem je u njima, jer pišući sve te statuse da bi se dodvorili komšijama, zaboravili su da su kod nas također bili izbori, malo prije ovih u Srbiji, na koje nisu izašli. Ljepše i lakše je biti Instagram popularan nego društveno odgovoran i to pokazuje svu mentalnu nezrelost „fine gradske raje“, šta god ona za nekog predstavljala.
Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada
Studenti nisu baš lijepo krenuli. Ilija Srdanović, kardiolog i profesor na Medicinskom fakultetu u Novom Sadu, koji je bio nosilac "Studentske liste" u jednom svom intervjuu rekao je da su „Vučićeve izjave sramota za Srbiju“, ali nikako, ni pod koju cijenu nije uspio izustiti da je u Srebrenici bio genocid. Vješto je izbjegavao da izgovori tu činjenicu, spominjući kako su presude rekle svoje, kako je to završena tema, ali nikako nije uspio reći riječ genocid. Djelovalo je kao da je alergičan na nju koliko je bježao od nje, što nam daje doznanja da se neće puno odmaknuti od svojih prethodnika.
Ovo je vjerovatno najosjetljivija tema za bh. javnost, na nju (što je i logično) imamo najviše emocija i nešto je što moramo braniti i čuvati, ali pored ovog, „Studentska lista“ inzistira i na drugim koracima koje su činili njihovi prethodnici. Jedan od tih koraka je pitanje državne imovine, visokog predstavnika i bonskih ovlasti, a time se direktno petljaju u suverenitet i integritet BiH. „Studentska lista“ najavljuje da će se zalagati za preispitivanje dosadašnje primjene bonskih ovlasti visokog predstavnika, uz insistiranje da njegov izbor bude potvrđen u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija.
Kako navode, to bi trebalo biti urađeno u saradnji s međunarodnom zajednicom, a pozivaju se na potpisane sporazume i potrebu za, kako ističu, legalnim i legitimnim izborom visokog predstavnika.
U programu se navodi i da će upozoravati međunarodnu zajednicu na slučajeve za koje smatraju da predstavljaju prekoračenje mandata visokog predstavnika utvrđenog Aneksom 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Posebno izdvajaju odluke za koje ocijene da zadiru u ustavne nadležnosti entiteta. Čuvat ćemo ustavni položaj i utvrđene nadležnosti Republike Srpske, uključujući njeno pravo veta u okviru zajedničkih institucija, kao i njenu pokretnu i nepokretnu imovinu, navodi se u programu. Studentska lista najavljuje i intenziviranje saradnje s RS-om na osnovu Sporazuma o specijalnim i paralelnim odnosima.
Prema viđenom, šanse da se Srbija okrene boljoj budućnosti ostaju imaginarne, a nadamo se da im potezi neće biti gori i od prehodnika. Nisu baš uvjerljivo krenuli, ali knjigu ne treba osuđivati na osnovu korica.
Položaj Evrope i BiH nikad sličniji
Između Haribde i Scile. Na ovaj bih način opisao situaciju u kojoj se našla Evropa, a u kojoj se BiH nalazi još od vremena Prvog svjetskog rata. Da bi ova metafora bila jasnija potrebno je da se kratko upoznamo sa tim ko je Haribda, a ko Scila i šta one zapravo predstavljaju. Scila i Haribda su dvije opasne morske zvijeri iz grčke mitologije koje su vrebale pomorce u uskom Mesinskom moreuzu (između Sicilije i Apeninskog poluotoka), gdje je Scila šesteroglava neman sa oštrim zubima i dvanaest nogu, a Haribda čudovište koje je tri puta dnevno gutalo i izbacivalo ogromne količine vode, stvarajući poguban morski vir na suprotnoj strani.
"Naleti na Scilu, ko hoće izbjeći Haribdu" citat je koji se koristi vezano za ove dvije nemani, a koji je nastao u Homerovoj Odiseji i ono što se pokušava njime reći i ono što predstavljaju Haribda i Scila jesu dva zla koja se ne mogu izbjeći, jer ako se izbjegne jedno, naići će drugo.
Jasno je ko su Haribda i Scila u našoj priči, čak im imena sa istim slovom počinju, ali ko je Haribda, a ko Scila u priči Evrope? Evropa se trenutno nalazi u sredini između Sjedinjenih Američkih Država s jedne i Rusije s druge strane. Iako je SAD godinama bio najbolji prijatelj EU, taj odnos se počeo postepeno raspadati i sad je od tog prijateljstva ostalo poznasnstvo, a pitanje je vremena kad će puknuti skroz. SAD je trenutno fokusirana na neke druge stvari, prije svega rat s Iranom, ali i unutardržavnim pitanjima gdje se Trump „o jadu zabavio“. Prioriteti su jasni, a Evrope nema među njima.
S druge strane, Rusija ne planira i neće stati. Sigurno je da će iskoristiti priliku u kojoj SAD više nisu fokusirane i da će napraviti ogroman napredak, a Ukrajina će tu biti i već jeste – kolateralna šteta. Time se Evropa našla između Haribde i Scile, u kojoj Haribda predstavlja Rusiju, pa se Evropa više približava na Scili jer bira manje zlo.
Mladi u Evropi sve više uzimaju stvari u svoje ruke
Šta ovo može prozurokovati i da li se Evropa može samostalno odbraniti ako za to bude potrebe? Nije baš jasno. NATO ima kapacitet, ali je jako složen i djeuluje kao da im se ne da da djeluju, a pitanje je i kakva bi ta reakcija bila s obzirom da se ne dešava često i da nije utrenirana (bez obzira na razne vježbe). Sigurno je da se Evropa nakon Drugog svjetskog rata nije susrela s ovim ambijentom u kojem su prvi put „manjina“ i gdje se neko drugi na njihovoj teritoriji pita više od njih. Kad se malo odmaknemo i pogledamo, to što je Evropi novo, BiH je svakodnevnica i realnost.
U vezi ovog pitanja provedena je anketa od strane slovačkog think-tanka GLOBSEC, koji je anketirao građane 14 zemalja transatlantskog prostora, među kojima je 11 članica EU, te Ukrajinu, Veliku Britaniju i SAD, a oko 71 posto Evropljana podržava formiranje vojske Evropske unije. Konfuzna je i sama pomisao na koji bi način ova vojska funkcionisala i baš je to još jedna od sličnosti koje bi imala Evropa sa BiH.
Pored ovog, više od trećine ispitanika u anketiranim evropskim zemljama smatra SAD sigurnosnom prijetnjom. U Njemačkoj, Francuskoj i Velikoj Britaniji takav stav ima oko polovina ispitanika, a u Centralnoj i Istočnoj Evropi otprilike trećina, dok je Njemačka jedina zemlja u istraživanju u kojoj većina ispitanika Washington smatra sigurnosnom prijetnjom.
Interesantno je i na pomen inavzije na Ukrajinu, gdje oko 40 posto njemačkih ispitanika slaže se s tvrdnjom da je odnos Ukrajine prema ruskom govornom stanovništvu opravdao invaziju, a 39 posto smatra da je Zapad isprovocirao rat.
Evropa se nalazi u ogromnom problemu gdje je saveznik ignoriše i bježi od nje, a protivnik je napada sve više i na razne načine. Situacija je daleko od gotove i desit će se još stotinu različitih stvari, a vidjet ćemo kako će na to reagovati EU. Nadati se samo da strah od Rusije i neki polu strah - polu mržnja prema SAD-u neće probuditi zle duhove prošlosti (iako se već bude, pogotovo u Njemačkoj) i izroditi nekog novog lidera karakteristika kakve je imao Adolf Hitler, a koji je predlagao ujedinjenje Evrope, tzv. „Novi evropski poredak“, odnosno ideja ujedinjene Evrope pod njemačkom dominacijom.
Gdje je tu Bosna i Hercegovina?
Od susjeda ne trebamo očekivati puno, od komšija još manje. Do sad se nismo mogli ni u sebe pouzdati jer nam je vladao haos predovđen nesposobnošću i kriminalom, a u tom općem moralnom brodolomu znanje je na dno potonulo, tamo gdje kriminal caruje um kontejnjere prebira i to je bio najveći problem našeg društva proteklih godina. Promjenu smo i mi napravili na izborima i neke destruktivne struje polahko napuštaju sfere političkog života BiH. Srazmjer štete koja je nastala ostaje da se utvrdi, ali boljitak neće doći dok svi ne budu radili kao jedno.
Naše karte su jače nego ranije, ali smo znali i za bolje. Sigurno je da ćemo i sa ovim uspjeti izvući nešto, a nadati se da nećemo izgubiti previše. Partija političkog pokera koju vodimo dolazi do zapleta, ulog je velik – budućnost Bosne i Hercegovine. Put između Haribde i Scile je počeo, a vidjet ćemo kako ćemo preploviti.
U svom ovom sivilu mi smo održali kontinuitet, nismo napredovali ni milimetra, ali nismo pretjerano ni nazadovali. Od EU smo dalje nego ikad, a je li to dobro ili loše u ovom momentu, to najbolje da procijenite sami. Naša najveća briga bila je i ostat će borba s vukovima s istočne i zapadne strane, Haribdom i Scilom, s tim što mi nemamo manje zlo, već su nam oba jednaka. Koliko ćemo se dugo morati boriti? Koliko god bude trebalo. Ono što možemo zaključiti je da ćemo se mi nekako snaći, a Evropa neka se sama brine za sebe.
Foto:Ai
