Mnogi ne znaju koja je prva pjesma Halida Bešlića s obzirom na to da je popularnost doživio tek nekoliko godina kasnije s pjesmom "Neću, neću dijamante".
Naime, prvu pjesmu mu je objavio Diskoton 1979. godine, a za Halida ju je napisao Nazif Gljiva, njegov veliki prijatelj, a ujedno i veliki muzičar i tekstopisac koji je napisao brojne Halidove pjesme.
Riječ je o singlu "Sijedi starac", nakon koje je odmah uslijedila i "Sanjam majko, sanjam kuću staru". Pjesma "Sijedi starac" govori o ljubavi, samoći i čekanju, a pokazuje Halidovu autentičnost od prvog dana.
Zatim je 1983. godine objavio album "Neću, neću dijamante", kojim je stekao regionalnu slavu.
"Naša prava saradnja počinje '83 kada sam mu napravio cijeli album 'Neću, neću dijamante', to je pjesma koja je probila led i koja ga je proslavila. Na toj ploči je bilo osam kompozicija", kazao je Nazif Gljiva za Klix.ba.
U početku je Halid pjevao po kafanama, kulturnim domovima, a često i uz harmoniku, bez mikrofona. Tada je sam sebi bio menadžer i nije birao gdje će pjevati, bilo je važno samo da pjeva.
Prije nego što je stekao slavu, Halid je radio kao vozač kamiona i radnik u magacinu, a školovao se za tesara. Njegov život, i prije i poslije slave, govori o velikoj skromnosti ovog čovjeka.
Legendarni Halid Bešlić preminuo je danas, 7. oktobra, na Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu nakon kratke borbe s teškom bolešću. On je hospitaliziran krajem augusta, nekoliko dana nakon posljednjeg koncerta, koji je održao u Banjoj Luci, na kojem je publici i kazao da se ne osjeća dobro. Zatim je uslijedila dijagnoza i borba za njegovo zdravlje.
Bešlić je jedan od rijetkih muzičara i javnih ličnosti uopšte koji uživaju poštovanje cijelog regiona i čija muzika prevazilazi sve podjele u našem društvu. Osim što je bio neprevaziđeni muzičar, bio je i veliki humanitarac i čovjek.
Jednom prilikom je dao izjavu o sebi, koja ga najbolje opisuje: "Mogu i ja voziti bijesna kola, snimati milionske spotove, ali zašto bih to radio dok moj komšija nema za hljeba? Meni je zadovoljstvo nahraniti njega, otići u javnu kuhinju, dati svoj doprinos, nahraniti danas 100 gladnih usta, ili u dječjem domu donirati novac. Volio bih da me pamte kada odem, kao dobrog čovjeka, a ne kao dobrog pjevača".
