Kako je dedo Osman odlučio pokloniti ušteđevinu Murizu Memiću

muriz.memic
Radi se o čovjeku koji je na svoj način želio pomoći svojim komšijama koji samo traže istinu i pravdu

Asad ef. Fočo, imam iz Hrasnice, koji već pet godina odlučno stoji iz porodicu Memić u njihovoj epskoj borbi otkrivanje odgovornih sa ubistvo mladog Dženana Memića, sina, brata, rođaka i iskrenog prijatelja, podijelio je na društvenim mrežama istinitu i nadahnutu priču o dedi Osmanu.

Radi se o čovjeku koji je na svoj način želio pomoći svojim komšijama koji samo traže istinu i pravdu. Ovo je samo jedan od mnogobrojnih primjera kako građani duboko shvataju značaj borbe Muriza Memića, porodice Dragičević i svih obespravljenih za bolju Bosnu i Hercegovinu.

Ovo je priča o čistoj duši dede Osmana:

- Kuca neko na vrata. Dedo, vitalan, ali gazi osmu deceniju. Trebam našeg Muriza, veli dedo.

Izlazi Muriz, dedo ga grli kao svog najrođenijeg. Malo se odmiče, kao da bolje pogleda Muriza, pita ga kako je?

Zavlači ruku u unutrašnji džep svoga kaputa, i kaže: '' Ja sam ti donio 500 KM, ti se dugo boriš, trebaju ti pare. Ja sam ovo nanijetio i, evo, donio, da ti bar malo pomognem, od srca je.''

Muriz ga grli, govori mu još dok su u zagrljaju da mu ne trebaju pare, ima hvala Bogu dovoljno, ljubi dedu u obraz!

Dedo Osman, nakon kraćeg razgovora ponovo insistira da uruči ono što je od srca nanijetio dati.

Muriz ga ponovo grli, poljubi ga k'o svog rođenog babu što bi poljubio, i zahvaljuje se dedi.

Dedo Osman vraća novac u džep i veli: ''Da znaš da će čekati, ako ti zatreba, a ne kažeš, zahatorit ću ti''.