Kako je Koševo dobilo ime?

Kosevo
Istraživanja profesora Amira Ljubovića

 

FK Sarajevo dobio je na korištenje stadion Koševo u narednih 30 godina za simboličnu naknadu od 1 KM.

Ovu odluku donijela je jučer Općina Centar, pa je stadion u naselju Koševo pripao Bordo klubu, koji će imati obavezu njegovog renoviranja.

Međutim, jeste li se ikada zapitali kako je Koševo dobilo ime? Kako je 2018. godine pisao rahmetli Amir Ljubović, bosanskohercegovački arabist i profesor na Filizofskom fakultetu u Sarajevu, koji se bavio istraživanjem porijekla naziva dijelova Sarajeva, postoje dvije legende o imenu Koševa.

Pokušao je razlučiti činjenice od mitova i legendi, a profesor Ljubović je nekada ovako pisao:

Kulturna historija Sarajeva bogata je brojnim legendama, a među njima i onim koje govore o pojedinim naseljima u starom Sarajevu ili oko njega. Usmena narodna tradicija je sačuvala i sjećanja na pojedine toponime. U tim legendama katkada srećemo odraze realnog sjećanja, nekada se legende prepliću sa realnim historijskim događajima, a katkada se za njih ne može naći ama baš nikakva realna historijska podloga. Mitove i legende treba izučavati, njegovati i nastojati sačuvati u autentičnom obliku jer oni u sebi prenose, kako se to često kaže, duhovni život kulture koja ih je stvorila. No, problem nastaje onda kada se legendom – svjesno ili nesvjesno – zamijeni historija. Takav je slučaj i sa imenom sarajevskog naselja Koševo.

Za ime sarajevskog naselja Koševo vezane su dvije legende koje su – ma koliko se na prvi pogled činile naivne – potpuno prekrile medijski i internetski prostor i “zatamnile” znanstvenu i historijsku istinu (vidjeti tekst “Znate li kako su naselja u Sarajevu dobila ime” kojeg su prenijeli gotovo svi sarajevski portali).

Prva, starija legenda, može se naći u zborniku "Legende iz starog Sarajeva" Vlajka Palavestre. Legenda kaže da je sultan Mehmed Fatih, prilikom osvajanja Sarajeva, ugledao neprijatelja na području gdje je danas Koševo, pa uzviknuo: „Koš! Koš!”, što znači (na turskom) “Potrči!, Potrči!” - i otada se čitav taj kraj nazva Koševo.

Legenda je nastala po prepoznatljivom obrascu po kojem se ona oslanja na “historijsko sjećanje”, a uvjerljivost joj treba dati “autoritativna i poznata ličnost”, u ovom slučaju sultan Mehmed Fatih. Sultan Mehmed II (Fatih) nikada nije bio u Sarajevu, niti ga je osvajao. Legenda je po strukturi zanimljiva, a nikako nije valjan znanstveni izvor.

Drugo tumačenje (koje je dao “poznati arhitekta i dobar poznavalac historije Sarajeva") kaže: “...na oborinama planine Zvijezda sjeverno od Sarajeva nastaje vjetar koji se spušta kroz ovaj prostor ka gradu, pa su ga prozvali košava (brzi vjetar). Stare Sarajlije, radi lakšeg izgovora, prozvaše Koševo, kako naselje, tako i sam potok.”

Interpretator polazi od toga da su toponimi (selo - ojkonim i potok - hidronim) Koševo identični nazivu sjeveroistočnog vjetra koji nastaje na Karpatima i koji je poznat u Rumuniji, Bugarskoj i Srbiji, sve do Pomoravlja (a ne zapadnije) pod imenom košava. Vjetar je, navodno, dobio ime od turskih riječi koš (brz, snažan) + hava (zrak,vjetar). Ali košava, ni kao vjetar niti kao ime vjetra, nije poznat u Sarajevu i nema nikakve veze sa nazivom našeg Koševa. Zanimljivo je reći da u Beogradu ima legenda koja kaže: “Kada je 1521. godine Sulejman osvojio Beograd... seo je na „fićir bajir“ i rekao „hoš hava“. Fićir bair je breg..., a „hoš hava“ (košava) je vetar koji je rashladio Sulejmana, a taj termin znači „prijatno vreme“."

Kada se pogledaju historijski izvori i kvalitetna literatura (a ima je dosta), onda se može vidjeti da je toponim Koševo, tačnije KOŠEVA (tako se govorilo i pisalo sve do sredine XX stoljeća), stariji od turskih osvajanja (potiče iz vremena prije osmanskog osvajanja, pa nije mogao ni doći iz turske leksike). Koševa se spominje u tim izvorima dva puta: prvi put kao toponim na kojem se nalazi potok i na njemu mlin te dvije mezre (veća obradiva zemljišta), a drugi put kao selo od kojeg se uzima porez po osnovu jednog mlina, deset kuća i jedne njive.

Etimologiju riječi koševa je moguće izvest kao skraćeni oblik od koševina (livada na kojoj se kosi trava, kao što je krčevina gdje se krči šuma i sl.). Moguća je i drugačija interpretacija, ali nas na ovakvu upućuju brojni naši toponimi kao što su: Radulova koševa, Osička koševa, Harambašića košare, te činjenica da je to područje upravo idealno za uzgoj trave i djeteline.