Unsko-sanski kanton je prema zadnjem Popisu stanovništva iz 2013. godine, kraj sa većinskim bošnjačkim, muslimanskim stanovništvom. Hrvata i Srba ima vrlo mali broj, a parlamentarnu većinu čine Bošnjaci.
Ustav kantona dozvoljava određene zakonske slobode kada je u pitanju razvoj privrede, turizma, sporta, kulture i obrazovanja, ali 23 godine od rata, ništa nije učinjeno po tom pitanju.
SDA je gotovo cijelo to vrijeme u kontinuitetu dio vlasti. U toj stranci uglavnom su ljudi koji se izjašnjavaju muslimani, Bošnjaci i idu na džume. Međutim, ne samo da nisu ništa uradili da kanton br. 1 postane Švicarska ili Luksemburg u malom, već su radeći za lični interes, uništili ga do te mjere da će se nastale štete sanirati godinama, pa skoro i decenijama.
Šteta nastala u ratu nije ni blizu onoj nastaloj usljed propale i kriminalne privatizacije koja je progutala krajiške privredne gigante: Kombiteks, Krajinametal, Polietilenika, Gorenje Bihać, Energoinvest, ŽAS, ŠIPAD, Bihaćka Mljekara, Žitoprerada, Pivovara, naftni terminal u Ribiću, Agrokomerc, Saniteks i još mnoge druge fabrike koje su lako mogle biti stavljene u pogon netom poslje rata, ali nisu.
Nisu jer su se trebali napuniti privatni džepovi ratni profitera koje je SDA branila i brani ih i danas.
Zato Unsko-sanski kanton, uprkos što su Bošnjaci većina ovdje, i što su političari koji vode ovaj kanton redovno na džumama, nije Švicarska u malom i tone sve dublje i dublje.
