Kriminalna privatizacija Kladušnice: Ko je sve i kako otimao radničku imovinu

Proces privatizacije zapravo je počeo po tvz. Markovićevom zakonu 1991. godine kada je i registrirano kao dioničko društvo u mješovitoj svojini „Kladušnica“

Privatizacija preduzeća „Kladušnica“ d.d. iz Velike Kladuše započela je prije 28 godina i do danas nije okončana a u međuvremenu je pokrenut i stečaj. Proces privatizacije zapravo je počeo po tvz. Markovićevom zakonu 1991. godine kada je i registrirano kao dioničko društvo u mješovitoj svojini „Kladušnica“ d.d. sa 61% kapitala dioničara i 39% državnog kapitala. Međutim, nakon rata sve što je učinjeno na (ne)zakonit način je poništeno. Radnici su shodno ugovorima i potvrdama o upisu internih dionica započeli otplatu upisanih dionica 1. septembra 1991. godine koje su se trebale uplaćivati u narednih deset godina, odnosno u 120 jednakih rata. Neposredno nakon provedene privatizacije i početka otplate upisanih dionica tokom 1992. godine prelazilo se na poslovanje u ratnim uslovima. Skupština Okruga Bihać je 1992. donijela Odluku o privremenom uspostavljanju jedinstvenog platnog prometa na Okrugu Bihać sa konvertibilnim sredstvima plaćanja. U junu mjesecu 1992. godine području Zapadne Bosne, općini Velika Kladuša isključena je struja i PTT mreža, a nešto kasnije vlasti BiH su donijele Odluku o uvođenju vlastite valute, BHD. Odmah nakon ove Odluke vlasti BiH, Skupština Općine Velika Kladuša donijela je Odluku o uvođenju DM u platni promet umjesto BHD. U opisanim uslovima u kojima se nije poslovalo preko žiro računa, nije bilo moguće da radnici izvršavaju preuzete i ugovorene obaveze iz postupka privatizacije. Dakle, radnici-dioničari su višom silom a ne svojom voljom i propustima, spriječeni da izvršavaju ugovorene obaveze u postupku privatizacije.  

Ponovna privatizacija dva puta poništena a treća nikad nije urađena

Prestankom rata kantonalne vlasti pokreću ponovni proces privatizacije preduzeća „Kladušnica“ d.d. kao da se prije rata ništa po tom pitanju nije radilo. Ovako započeta privatizacija, odnosno revizija prethodno izvršene vlasničke transformacije, obavljena je bez znanja i učešća bivših radnika. Nakon što je 1.12.1998. godine doneseno Rješenje o rezultatima revizije prethodno izvršene vlasničke transformacije radnici su se na isto žalili da bi ga Federalno ministarstvo finansija svojim rješenjem poništilo i naložilo novu reviziju uz obavezno uključivanje radnika-dioničara u ponovni postupak. I druga, nova revizija, urađena je bez učešća radnika-dioničara, na koju su se žalili da bi Ministarstvo finansija novim rješenjem iz 2005. godine istu poništilo i naložilo novu treću koja niti nakon punih 14 godina nije urađena.

Opljačkana čelična kasa sa novcem i dokumentacijom 

Rješenjem Federalnog ministarstva finansija iz 2005. godine, Kantonalnoj agenciji za privatizaciju naložena je provedba arbitraže kao oblika i mogućnosti rješavanja ovog problema. Ovaj proces Agencija je započela ali nije okončala. Naime, održana su ukupno tri sastanka svih zainteresiranih strana u postupku (Federalno ministarstvo finansija, Vlada USK-a, Agencija za privatizaciju, Uprava „Kladušnice“ d.d., predstavnici bivših radnika-dioničara te predstavnici „novih dioničara“). Prvi sastanak održan je u Federalnom ministarstvu finansija u Sarajevu, drugi u Vladi USK-a u Bihaću i treći u Velikoj Kladuši, u hotelu „Konak“. Na posljednjem arbitražnom sastanku u Velikoj Kladuši radnici-dioničari su brutalno izigrani i prevareni od strane predstavnika Vlade USK-a koju je zastupao Ante Marjanović, i predstavnika Kantonalne agencije za privatizaciju. Naime, u hotelu „Konak“ u kojem se održavao sastanak, 23.4.2007. godine, prisutni su trebali samo prisustvovati otvaranju velike čelične kase preduzeća u jednoj od kancelarija čija su oba ključa bila u posjedu predstavnika radnika-dioničara.

 Lista novih dioničara

U čeličnoj kasi koja nije otvarana od 1994. godine, nalazila se najvažnija dokumentacija, platne liste, potvrde o isplatama novca iz blagajne, novac, dosjei radnika, razni obračuni, knjiga dioničara i drugo. Ono što je u Službenoj zabilješci Kantonalne agencije za privatizaciju sa tog sastanka napisano, tek je dio onoga što se dešavalo, jer su se na sve načine opstruirali pokušaji radnika-dioničara da dokažu ono što žele, a to je da su dioničari u svom preduzeću, ali i ovo što je zvanično objavila Kantonalna agencija za privatizaciju je više nego dovoljno, jer je nedugo poslije sastanka ova velika čelična kasa odvezena viljuškarom iz hotela i negdje provaljena. Radnici i dioničari preduzeća još uvijek ne znaju gdje se nalazi ono što je u kasi pronađeno, no prema njihovim saznanjima ovu provalu pripisuju preduzeću „ADDA Promet“ čiji je vlasnik jedan od „novih dioničara“ Adem Pajazetović. O tom događaju su upoznati predstavnici titulara imovine „Kladušnice“ d.d., dakle Vlada USK-a i Kantonalna Agencija koja je provodila postupak privatizacije jer je tada „Kladušnica“ d.d. imala svog direktora Esada Mahmutovića i organe upravljanja, međutim, koliko je radnicima poznato, nije bilo reakcije i pored činjenice što očevici tvrde da je prilikom odvoženja kase bilo fizičkih sukoba i zveckanja oružjem. Asim Bećiragić, revizor iz Cazina kojeg su angažirali „novi dioničari“, tražio je da se kasa provali uz zapisnik, što ipak nije učinjeno, mada, tvrdi Bećiragić, o toj namjeri postoji i policijski zapisnik.  

„Porodični kriminal“ u privatizaciji „Kladušnice“ 

   U toku višegodišnje borbe, prije svega za ljudska prava a potom prava radnika i dioničara, radnici i dioničari od 23.2.2006. godine djeluju kao Udruženje „Kladušnica“ u kojem su svi bivši radnici, dioničari i penzioneri, ukupno njih 115. Kako „novi dioničari“ nisu na legalan način mogli ući u posjed privatizirane imovine koju su oni navodno privatizirali, neki od njih su sa (ne)postojećim i nelegalnim menadžmentom preduzeća postigli dogovor o iznajmljivanju atraktivnih objekata preduzeća na osnovu potpisanih i ovjerenih ugovora. Na osnovu tako dogovorenih malverzacija i danas se radi u „Kladušnici“ d.d. a ko su ti „novi dioničari“ – posebna je priča. Zakupci hotela „Konak“ su isti, bez ikakvih valjanih odobrenja, pretvorili u trgovački centar i izdali u podzakup a zakupa niti jedne marke nikada nisu uplatili. U hotelskim sobama su smještene političke partije, AMSBiH, advokat Husein Mušić, veoma važna karika u nečasnim radnjama „Kladušnice“ d.d. kojima je Općinski sud bio pokrovitelj dok je on bio predsjednik Općinskog suda a Jasmina Miljković sutkinja. Danas je Jasmina Miljković predsjednica Općinskog suda a Mušić advokat sa kancelarijom u hotelu „Konak“. 
Zakupci su otišli i korak dalje pa su tužili „Kladušnicu“ d.d. kojima je ista danas dužna oko pet miliona KM. Zakupci hotela „Konak“ i tužitelji kojima je preduzeće „Kladušnica“ d.d. dužno pomenuti iznos sve to su ostvarili kao strani državljani, bez prijave boravka u Velikoj Kladuši i bez radne dozvole, a pritom su svim radnicima podijelili Rješenja o retroaktivnim otkazima i niti jedan od tada do danas ne radi u svom preduzeću. 
 „Novi dioničari“ su koristeći novac, političke partije i druge oblike moći, institucionalnim nasiljem oteli radničku imovinu. Metodom upisa javnih dionica za bezvrijedne certifikate do vrijedne radničke imovine došli su već spominjana Jasmina Miljković, inače supruga Nurije Miljkovića, predsjednika Nadzornog odbora u preduzeću „Kladušnica“ d.d. u tom vremenu, i također „novog dioničara“, a sestra zakupaca hotela „Konak“ i drugog po jačini „novog dioničara“, preminulog Huse Babića. Tu je kao prvi po veličini „novi dioničar“ Ferid Babić, stričević od Jasmine, kao i stričević njenog supruga, Nijaz Miljković, direktor preduzeća „Kladušnica“ d.d. u vrijeme sramne i kriminogene privatizacije, također „novi dioničar“. 
 

Advokat krivotvorio punomoć o zastupanju 

Općinski sud u Velikoj Kladuši je organizirao i prodao motel „Vrnograč“ za bagatelnu cijenu od 42.670 KM iz čega su se naplatili advokati i dio Porezna uprava, a četiri radnika sa pravosnažnim sudskim presudama kao tužitelji nisu dobili niti jednu marku.

Motel Vrnograč

Motel „Vrnograč“ je za pomenutu cijenu kupio jedan od „novih dioničara“ Aziz Dizdarević. Na osnovu Zakona o pristupu informacijama, potpisnik ovog priloga je utvrdio jedan krivotvoreni dokument u spisu predmeta prodaje – Izjava o zastupanju advokatu Nedžadu Sarajliji od strane radnika Senada Muharemovića. Advokat Nedžad Sarajlija je, krivotvoreći potpis na Punomoći, naplatio iznos od 3.843 KM sudskih troškova i navodno zastupao radnika a drugi advokat Omer Abdagić „nagrađen“ je sa 5.815 KM koji je zastupao radnika Fadila Purića. 
Spomenuta registracija „Kladušnice“ kao dioničkog društva nije se mogla obaviti ako imovina preduzeća nije bila čista a to znači bez tereta. Naime, radi se o tome da je ugostiteljski objekat „Plazikur“ koji je „Kladušnica“ kupila od porodice Šahinović iz Velike Kladuše početkom osamdesetih godina, prije mjesec dana prodan od strane bivših vlasnika velikokladuškom biznismenu Muji Mujakiću i što je najzanimljivije već je uveden u zemljišne knjige kao vlasnik a isknjižen iz stečajne mase. U Velikoj Kladuši je opće poznato da su radnici imali u posjedu ovaj objekat 30 godina, plaćali poreze i druge obaveze na istu, da imaju niz dokumenata i dokaza za to, kojih nema u Zemljišno-knjižnom uredu, a Izjava od strane prodavca Hase Šahinovića data 23.06.2001. godine pod brojem OV Br. 3048/01. posebna je priča, no ona treba da brine kupca Muju Mujakića koji je dobro znao u šta se upušta. Prije svega očekuje se hitna reakcija stečajnog upravnika Samira Ćatovića da „Plazikur“ vrati u stečajnu masu preduzeća „Kladušnica“ d.d. iz koje je i prodan. 

Plazikur

Sama činjenica da je ova imovina „prodana“ na brzaka, čovjeku koji je blizak aktuelnoj vlasti u Velikoj Kladuši, potvrđuje da se radi o prevari kojom će se vrlo brzo pozabaviti nadležne institucije jer je Udruženje već podnijelo krivičnu prijavu. 
-Svi bivši radnici „Kladušnice“ od kojih su većina i dioničari, od početka rata do danas nalaze se van svog preduzeća sa neriješenim radno-pravnim statusom jer su izbačeni na osnovu nezakonitih retroaktivnih otkaza a našim preduzećem gazduju kriminalci. Nije nam čak dozvoljeno da imamo svog predstavnika u Stečajnom odboru. Mi nemamo novac za plaćanje korumpiranih advokata, tužitelja, sudaca i drugih, ali se nadamo da će jednog dana neko ovom neviđenom kriminalu stati u kraj. Na sve nezakonitosti smo blagovremeno ukazivali sa neoborivim dokazima da smo to činili blagovremeno a da su nadležne institucije reagirale ne bi došlo do nezakonite prodaje „Plazikura“. Mi radnici smo još prije godinu dana dobili signale da se u Gruntovnici priprema ovakva prevara, što se evo i potvrdilo. Dakle, na vrijeme smo upozorili istražne organe i tužilaštvo, na što smo ih ovih dana ponovo posjetili pa čekamo šta će poduzeti. Također čekamo kada će Tužiteljstvo konačno reagirati na brojne podnešene tužbe, a na naše pismene upite o istima Tužilaštvo uopće neće da odgovori, kaže Nijaz Nuhanović, predsjednik Skupštine Udruženja „Kladušnica“.   

Revizija o kriminalnim radnjama

U Izvještaju o obavljenoj reviziji Agencije za reviziju privatizacije u FBiH na 108 stranica konstatirano je niz propusta, nezakonitih i kriminalnih radnji od početka procesa privatizacije. Sve nezakonitosti rađene u ovom preduzeću odvijale su se uz učešće vlasti imenovanjem upravljačkih struktura, ili što je još gore, vlast je dozvolila da preduzećem upravljaju inostrani zakupci na osnovu ugovora o zakupu kojeg nikom nisu plaćali. Revizija je utvrdila da već duže vrijeme preduzeće nema žiro račun.

Rješenje koje nikada nije provedeno

Tada su zakupci, zbog nebrige vlasti USK-a, došli do povoljnih i ničim utemeljenih sudskih presuda koje su zakupci, ujedno i „novi dioničari“, ostvarili po osnovu navodnog ulaganja u preduzeće koje niko nije zastupao, a njegov titular je Vlada USK-a. Te presude su bile osnov za pokretanje stečaja. Radnici su upozoravali, tražili, molili, ali ništa nisu uspjeli. U Izvještaju Agencije za reviziju između ostalog piše (navodimo samo neka od zapažanja revizije) kako je tokom pripreme privatizacije umanjena vrijednost društva skoro za duplo u cilju obezvrjeđivanja i stvaranja što povoljnijih uslova za privatizaciju istog. Knjiženja su rađena bez valjane osnove, a neka i retroaktivno. Donošenje Odluke o umanjenju vrijednosti društva nije imalo nikakav zakonski osnov. Nerealno je utvrđena cijena objekata a ni zemljište nije realno procijenjeno, dakle, imovina potcijenjena. Umanjenje imovine teško je obranjivo. Odluke donešene godinu dana kasnije... Tok privatizacije negira ljudsko dostojanstvo. Povrijeđena socijalna i imovinska prava radnika. Rađeno je bez valjane dokumentacije. Samo su registrirane dionice osnov za upravljanje. Najam imovine dat pod „čudnim“ okolnostima. Društvo nije registrirano u vrijednosnim papirima. Upravni odbor preduzeća potpisivao štetne ugovore po preduzeće... Potpisani ugovori o zakupu nemaju saglasnosti titulara imovine, „Kladušnica“ d.d. Od 2000. godine nema žiro računa, nema izvještaja, nema porezne prijave pa Porezna uprava sama određuje iznose poreza sa kojima onda učestvuje u prodaji objekata preduzeća kao što je učinjeno sa prodajom motela „Vrnograč“. 

U postupku stečaja veći kriminal nego u privatizaciji

Rješenje i Izvještaj o obavljenoj reviziji Agencije za reviziju privatizacije izdano je 25.08.2017. godine, a stečajni postupak u preduzeću „Kladušnica“ d.d. otvoren 28.09.2017. godine potvrđuje zapravo da je to urađeno i prije nego li je bilo ko pogledao nalaze revizije. Stečaj je kupljenim potraživanjem koje je plaćeno 1.000 KM pokrenuo većspomenuti Adem Pajazetović, jedan od „novih dioničara“. Ovaj stečajni postupak je, tvrdi predsjednik Skupštine Udruženja, kao i dosadašnja kriminalna privatizacija, pokrenut nezakonito i pored usmenog i pismenog obraćanja stečajnom sudiji Aladinu Bajriću. Ovaj sudac je za stečajnog upravnika imenovao Samira Ćatovića, koji je od 05.01.2004. godine do 04.02.2011. godine bio direktor Kantonalne agencije za privatizaciju USK-a a koji nije htio provesti rješenja Federalnog ministarstva finansija za vrijeme njegovog mandata od sedam godina. U stečajnom postupku treba posebno istaći da su stečajni sudija i stečajni upravnik za predstavnika radnika „Kladušnice“ u Stečajni odbor imenovali Edina Bajrektarevića, koji u „Kladušnici“ nikad nije radio a zaposlen je u firmi „ADA Promet“ vlasnika Adema Pajazetovića koji je pokrenuo stečaj. Stečaj u „Kladušnici“ je posebna priča sa većim kriminalom od opisane privatizacije, piše Žurnal.info.

Izvor: