Navršilo se 20 godina od povratka prvih građana u Lušci Palanku, selo udaljeno oko 20 kilometara od Sanskog Mosta.
-U Lušci Palanci je u to vrijeme boravio veliki broj protjeranih Bošnjaka i to najveći broj njih s područja Banjaluke i Prijedora. Svi su imali zajedničku muku, Bošnjaci su željeli svojim kućama, a Srbi su htjeli na svoje, kaže sekretar ove mjesne zajednice, Borislav Tešić
Među prvim povratnicima u ovo živopisno podgrmečko mjesto bila je i Radojka Dragičević, koja se tada, skupa sa suprugom vratila kući.
-Izbjeglički dani su bili teški, živjeli smo kao podstanari u jednom selu nadomak Banjaluke, jedva sastavljali kraj s krajem i odmah smo se, među prvima, upisali za povratak. Nikada se nismo pokajali jer je najljepše biti svoj na svome, nikome ništa ne duguješ i ne polažeš računa, kaže Dragičevićeva.
Njeno mišljenje dijeli i Ranko Jarić, koji je također bio u grupi prvih povratnika u Lušci Palanku.
-U početku je bilo teško, jer je trebalo obnoviti ono što je porušeno i organizovati život. Vremenom smo uspjeli, zahvaljujući donatorima, jeste da je bilo teških perioda, ali je čovjek ipak svoj na svome, kaže Jarić.
Lušci Palanka danas dijeli sudbinu brojnih drugih povratničkih mjesta širom BiH, ali nadu budi pokretanje nekih privrednih kolektiva koji zapošljavaju povratnike, kao što je fabrika peleta i rudnik boksita, koji uskoro treba započeti s proizvodnjom.
