Mladić u ratnom dnevniku: Praljak mi je rekao da su na dobrom putu da prisile Izetbegovića na podjelu BiH

Ratni dnevnik osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića skriva odgovore na mnoga pitanja. Ovih dana ponovno je aktualiziran i to tokom suđenja Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću iz srpske tajne službe. Stanišiću, bivšem šefu SDB-a, i Simatoviću, bivšem zapovjedniku SDB-ove jedinice za specijalne operacije, na teret se stavlja uspostava, organizacija i naoružavanje specijalnih jedinica koje su kasnije počinile brojne zločine po Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

U Mladićevom dnevniku stoji zapis o sastanku s kraja septembra 1995. godine gdje su on, Stanišić i Momčilo Perišić raspravljali o Arkanovim Tigrovima koji su došli o Bosnu i Hercegovinu. Vodstvu bosanskih Srba smetalo je što je Arkan uopće došao na bojište koje je bilo pred pucanjem, ali nikome na ovom suđenju nije bilo potpuno jasno zašto bi Stanišić raspravljao o tome. Tužbi je to još jedan u nizu dokaza da je Miloševićev režim preko svojih tajnih službi zapravo kontrolirao sve te silne paravojne jedinice.

Bilješke

Mladićevi dnevnici zaplijenjeni su tokom njegovog hapšenja, a posebno je zanimljivo da praktički niko nije osporavao vjerodostojnost bilješki koje su potvrđivane iz nekoliko izvora, a postoje čak i snimke nekih sastanaka koje dokazuju da je Mladić vjerodostojno prenosio sve o čemu se raspravljalo. Za Hrvatsku je i dalje problematično što je on detaljno bilježio vojnu suradnju između HVO-a i Vojske Republike Srpske u napadima na Armiju BiH. U ranije objavljenim Mladićevim bilješkama je i zapis s pregovora političkih vođa bosanskih Hrvata i Srba koji su na štetu muslimana vođeni u mađarskom Pečuhu i u Njivicama u Crnoj Gori, opisao je Večernji list.

Na sastanku s delegacijom Hrvatske održanim 5. oktobra, 1992. u Pečuhu, Mladić je zapisao riječi generala HVO-a Slobodana Praljka, kojeg naziva "zamjenikom ministra odbrane Hrvatske", piše Express.hr.

- Hrvatski cilj je Banovina iz 1939, ako to ne dobijemo, nastavljamo rat. Treba razmijeniti stanovništvo, iseliti Hrvate iz Vojvodine, rekao je Praljak na razgovorima u kojima se težilo uspostavljanju primirja između Srba i Hrvata u BiH.

Isti sugovornici sastali su se tri sedmice kasnije u Njivicama gdje je Praljak rekao kako su na dobrom putu da prisile Aliju Izetbegovića na podjelu BiH.

- Mi ćemo što logistički, što prisilom natjerati Aliju da sjedne za stol s Matom Bobanom (tadašnjim vođom Hrvata u BiH) i Karadžićem. Tuđman je već pristao na razgovor s Karadžićem, Dobricom Ćosićem i Bobanom.

Njivice su bile poprište i, kako ga je Jutarnji svojevremeno opisao, financijski najtežeg sastanka. Tada je Mladić zabilježio da je od hrvatske strane dobio 1.191.246 tadašnjih njemačkih maraka i dvije cisterne dizela za oružje i "učinjene usluge". Dogovoreno je da Hrvatska plati i dodatnih osam miliona maraka.

Istini za volju, službeno su transakcije išle preko HVO-a, ali budući da ih se tada financiralo iz Zagreba, novac je došao iz Hrvatske, podsjetio je tada Jutarnji list.

Arhiva pokojnog generala Praljka, dostupna i preko interneta, samo prisnažuje takve tvrdnje. Praljak je objavio čak i detaljni cjenik dogovoren između HVO-a i 1. Igmanske brigade VRS-a. Tamo stoji čak i cijena koju će HVO platiti za eventualno uništene tenkove ili artiljeriju. Jedna od stavki kaže ovako:

"Topništvo 1. Igmanske brigade VRS će u vremenu od 20.11.1993. godine sa svojih vatrenih položaja podržati naše snage sljedećim oruđima i streljivom

- Top 130 mm H-46 .... 1 kom. sa 100 metaka TF .... 350.000 DEM

- Top 88 mm .......... 1 kom. sa 100 metaka ....... 287.000 DEM

Ove količine streljiva se stavljaju na raspolaganje zapovjedništvu OG-2 i bit će utrošeno na njihov zahtjev do 20.11.1993. godine"

Srpski Helsinški odbor za ljudska prava objavio je svojevremeno i transkripte presretnutih Mladićevih razgovora gdje on detaljno opisuje kako će prodavati oružje hrvatskoj strani i na tome jako dobro zaraditi.

RAZGOVOR MLADIĆ-KARADŽIĆ, 1994.

MLADIĆ: Ovi se tuku jako između sebe, u reonu ovog, ovog vraga, Žepča, Maglaja tamo i Zavidovića

KARADŽIĆ: Aha

MLADIĆ: I intenzivna su im dejstva. Oko Kiseljaka.

KARADŽIĆ: A ha

MLADIĆ: I Kreševa. Oni tamo traže svega i svačega. Ja ne znam da li da im to prodajemo. Ja sam to bio uvećo. Dali smo im jednu količinu 7-9 i to po tri puta većoj ceni.

KARADŽIĆ: A ha

MLADIĆ I to su nam platili u gotovu; nabavićemo mi sebi i njima

KARADŽIĆ; Dajte, dajte. Proizvođač je proizveo, pa ćemo dobiti. Ja sam to sredio.

MLADIĆ: Pa da uzmem i da onda to prodam po nešto. Ovako, da Vam kažem, tražili su nam sto pušaka 7,62 onih automatskih.

KARADŽIĆ: da da da

MLADIĆ: Ja sam im odredio cenu pet hiljada po komadu oni su se odlučili da kupe 30. Predaju u keš lovi.

KARADŽIĆ: Da pa dobro. Možda je skupo to.

MLADIĆ: Nije, nije, Nije predsedniče za ustaše. Ništa se ne sekirajte. Bolje da mi njima uzmemo, da im i krv uzmemo ako možemo,

KARADŽIĆ: Dobro, ajde, al oni nisu nikad bili s nama u sukobu.

MLADIĆ: I sledeće, imo bi jednu molbu.

KARADŽIĆ: Reci

MLADIĆ: Ovaj Tomo Kovač, taj se ponaša ko ždrebe u žitu.

KARADŽIĆ: Je li?

MLADIĆ: Prvo uzme vojnike iz Drinjskog korpusa, i to su vojnici ovaj iz Birača, koje je on uzo tamo prema Zelenom Jadru, (Srebrenica). I sad to on hoće da povuče. Postavio ultimativni neki zahtev direktno Živanoviću. Ne može on da korespondira sa Živanovićem. On, ministar može preko mene da korespondira sa Živanovićem.

KARADŽIĆ: Za šta ih traže? Oni traže iz Korpusa da ih prekomanduju u u...

MLADIĆ: Ma ne. On je uzeo iz Korpusa te ljude i sada s njima tamo na položaju oće da ih muva negde ko zna kuda on oće to da vodi. Međutim, ja nemam druge ljude prema Zelenom jadru (Srebrenica), već to njegovo. I neka smenjuje tu jedinicu i taj deo fronta što drži kako god zna. Faktički, radi se o tome da mi moramo tamo nešto raditi. On čim vidi da je, da predstoji borba, on odmah uvati tutanj.

KARADŽIĆ: Da da, ne može, ne može to radit.

MLADIĆ J... li ga ćaća. Daj ga malo pritegnite i neka nađe smenu da ne dira tu jedinicu nipošto, molim vas.