Vijest o identifikaciji sina i snahe, koja je ubijena u šestom mjesecu trudnoće, majka Haša Dudić (67) dočekala je s pomiješanim osjećanjima.
Prepoznali odjeću
- Na ovo čekam duže od 20 godina. Ne znam bih li plakala ili bih se najzad koliko-toliko smirila što smo ih konačno pronašli. Molim Boga da dočekam 11. juli da sina i snahu dostojno ukopamo pored muža Mustafe u Memorijalnom centru Potočari - nada se majka Haša.
Ona se sa sinovima Omerom, Smajom i njihovim porodicama vratila u Osmače. Nije smogla snage da ide u Tuzlu na identifikaciju. To su obavili njen sin Smajo i Remzijina sestra Remza Sandžić. Majka Haša zna da su snaha i sin pronađeni na površini lokaliteta Ravni gaj, u blizini Vlasenice, pored još nekoliko ubijenih, te da su ih prepoznali po odjeći koju su imali kada su krenuli preko šuma.
Krenula s mužem
Haša i sinovi sjećaju se da su Remziji govorili da ne ide preko šuma, ali se ona nije htjela odvajati od svog Nijazije.
- Na svakom vaktu namaza Boga sam molila da njihove i kosti ostalih ubijenih budu pronađene – kaže Haša.
Kuća puna tuge
Hašina kuća u Osmačama ovih je dana puna rodbine, komšija i prijatelja. Dolaze da s Dudićima podijele tugu i pruže pomoć.
Iz Amerike će na dženazu kćerki i zetu doći Remzijina majka Ziba Ademović, koja je u Potočarima već ukopala muža Saliha iz Novog Sela kod Zvornika.
Iz Švedske će na posljednji ispraćaj brata doći Nezira te Behija, koja živi u Federaciji BiH.
