Home

Na dženazu u Potočare došli i Jezidi iz Iraka

16 Jul

Na dženazu u Potočare došli i Jezidi iz Iraka

Sporim korakom Basma Hadži, 26-godišnja Jezitkinja koja je, zahvaljujući trudu i požrtvovanosti mirovne organizacije PAX iz Holandije, s grupom aktivista mirovnih organizacija iz sjevernog Iraka u ponedjeljak stigla u Srebrenicu, ušla je u krug Memorijalnog centra u Potočarima.

Tužna lica

Tužna lica žena koja je ugledala u krugu musale podsjetila su je, kaže, na lica majki iz njenog rodnog Sindžara, koje baš kao i ove iz Srebrenice tragaju za svojim kćerkama, sinovima, muževima, braćom koje su zarobili pripadnici zloglasnog ISIL-a i do danas ne znaju jesu li živi ili mrtvi.  

"Tog strašnog 3. avgusta 2014. godine naše mjesto je bilo opkoljeno od vojske ISIL-a. Pokušali smo bježati u brda, gdje se jedan dio naroda spasio, dok su mnogi zarobljeni. Majka, brat, otac i ja bili smo među onima koji su uspjeli pobjeći. Tada su zarobljena i pobijena 94 člana moje familije. Je li neko od njih možda još živ, do danas ništa nismo saznali" ,započinje svoju priču Basma, ne skrivajući suze koje joj se poslije svake izgovorene rečenice pojave u očima.

U dijelu Iraka iz koga je uspjela izbjeći ISIL-ovim ubicama, priča, živjela je veća jezidska zajednica. Razdire je saznanje da je tada zarobljeno i odvedeno više od 3.000 žena i djevojaka iz njenog kraja.

One koje su, nekim čudom, kasnije uspjele pobjeći iz krvoločnih ruku ispričale su, kaže, najstrašnije priče o silovanju i zlostavljanju svake vrste.

"Oni nisu imali milosti ni prema ženama, ni djeci, ni starcima, baš kao što je ovdje u Srebrenici slučaj. Kad vidim majke Srebrenice, pomislim na moje sunarodnjakinje, koje isto tako pate, ne znajući gdje su njihove lijepe kćerke, sestre, sinovi, muževi" ,s tugom u glasu govori nam Basma.   

Susret s majkama

Dolazak u Srebrenicu i susret s majkama Srebrenice i nju i njene kolege, među kojima je i Husam Abdel, koji se bori za osnivanje dokumentacionog centra o genocidu nad Jezidima i formiranje međunarodnog suda koji bi sudio zločincima, ohrabrio ih je, kaže, i dao im snagu da ne smiju odustati od traganja za svojim najmilijim, ali i od traganja za pravdom.

"Mnogo sam čitala o zločinu u Srebrenici, vidjela mnogo fotografija, ali su emocije drugačije kada se sretnete oči u oči sa ženama Srebrenice. Treba samo vidjeti njihov pogled dok ljudi donose posmrtne ostatke njihove djece koja treba da se sahrane pa da shvatite kako im je. Sve ovo teško podnosim. Iskustva članica Udruženja “Žene Srebrenice“ su nam dobar primjer da se ne smijemo predati u našoj borbi za pravdu i istinu. Emociju koju sam doživjela u Srebrenici, kad se vratim u svoju zemlju, prenijet ću mojim sunarodnjakinjama koje pate i boluju na isti način" ,ističe.

Skoro 100 hiljada Jezida, ispričala nam je Basma, već je emigriralo u inozemstvo, među kojima i mnogi članovi njene porodice. Ona, ipak, sanja dan kad će se vratiti u svoj rodni Sindžar.

12

Prikupljaju svjedočenja žrtava

Šesteročlana jezidska grupa koja je stigla u Potočare su nevladini aktivisti koji čine sve da prikupe što više svjedočenja žrtava, u čemu ih nesebično podržava mirovna organizacija PAX iz Holandije. Bez obzira na sve što im se dogodilo, pokušavaju, kažu, vratiti povjerenje među ljudima i raditi na povratku u mjesta iz kojih su protjerani. Do sada su, kažu, saznali za 46 masovnih grobnica u svom kraju, na čije se otkopavanje još čeka.

Zločinci imaju svoja imena

"Jezidi su mala zajednica u Iraku. Živjeli smo u miru sa svim religijskim zajednicama, ali su ISIL-ovci krenuli da nas ubijaju isključivo na religijskoj osnovi. Tada su nas mnogi muslimani pokušali zaštititi, primili su nas u svoje kuće. Zato ne smijemo   poistovjećivati zločince s religijom kojoj pripadaju. Zločinci imaju svoja imena, kao i imena organizacija koje stoje iza njih i kao takve treba ih identificirati i sudski progoniti" ,poručuje Basma.

 

(Izvor:Avaz.ba)

0 Comments

Facebook komentari

Povezane vijesti

Back to top