- Dobili smo informacije o potencijalnim poteškoćama, kako se ponašati, koja je brzina i slično. Na početnoj tački ziplajna postavili su nas u položaj licem prema dolje, što čini osjećaj ptice u zraku. Tako pričvršćeni, viseći, čekali smo na spust barem pet minuta sa zastrašujućim pogledom u provaliju. Ispred mene je jedna žena zbog straha odustala. To nije ni čudno, jer i mi kad smo prvo ugledali ziplajn, odnosno provaliju ispod njega, osjetili smo veliki strah - kazao je Šimunić.
Iako sve djeluje jako impresivno, ujedno je i zastrašujuće, ali, kaže, odustajanje od spusta nije dolazilo u obzir, prenosi Avaz.
- Kad smo se već toliko namučili da dođemo do tamo, odlučili smo blokirati strah i prepustiti se adrenalinu. Dok sam čekao spust, moram priznati da mi je bilo teško disati te sam, kako bih se opustio, pričao sam sa sobom. No, kad je spuštanje krenulo, shvatio sam da je to jedna od najboljih avantura u koju sam se upustio, osjećaj je bio izvanredan - priča Šimunić.
Prisjetio se da je svakim metrom provalija bila sve dublja te da su automobili na parkingu ispod djelovali kao igračke, a ljudi kao mravi.
- Kad je spust završio, opet sam se našao u zraku, naime, sletio sam na platformu koja lebdi. Nakon toga slijedi novi spust, kraći, koji vodi do drugog dijela planine. Sve ukupno, spust traje otprilike dvije minute, brzina letenja odnosno kretanja između 120 i 170 kilometara na sat, na visini od 1.823 metra - rekao je Šimunić.
