U prethodnom dijelu govorili smo o nekim od najčešćih propusta muževa u bračnom životu. Nastavljamo s još nekoliko ozbiljnih grešaka koje ostavljaju duboke posljedice na bračnu harmoniju, povjerenje i stabilnost porodice. Nepravedan odnos prema imetku supruge, zanemarivanje njenog vjerskog odgoja i škrtarenje u izdržavanju nisu samo moralni propusti, već i jasna kršenja šerijatskih obaveza koje je Uzvišeni Allah stavio na pleća muža.
5) Nepravedno uzimanje supruginog imetka
Muž je dužan, bez razilaženje među učenjacima[1], da izdržava svoju suprugu iz vlastitog imetka i nije mu dozvoljeno da uzima imovinu supruge bez njene saglasnosti. Svevišnji Allah kaže: “Neka imućan prema bogatstvu svome troši, a onaj koji je u oskudici – prema tome koliko mu je Allah dao, jer Allah nikoga ne zadužuje više nego što mu je dao; Allah će, sigurno, poslije tegobe olakšanje dati.”[2] Džabir prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na Oproštajnom hadžu, govoreći o pravima žena, rekao: “Njihovo pravo je da ih hranite i oblačite koliko vam mogućnosti dozvoljavaju.”[3] Aiša kaže: “Hind bint Utba rekla je: ‘Allahov Poslaniče, Ebu Sufjan je škrt čovjek i ne daje mi dovoljno. To što dā, ne može biti meni i mom djetetu, osim ako uzmem bez njegovog znanja.’ Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Uzmi koliko je, po običaju, neophodno tebi i tvom djetetu.’”[4]
Strogo je zabranjeno uzimati tuđi imetak nepravedno, iako se radilo o imetku žene. Uzvišeni Allah kaže: “I ne jedite imetke jedni drugih na nepošten način.”[5] Žena je vlasnik svoga imetka i ima puno pravo da njime raspolaže kako želi, bez dozvole muža.[6] Uzvišeni Allah kaže: “I draga srca ženama vjenčane darove njihove podajte; a ako vam one od svoje volje od toga šta poklone, to s prijatnošću i ugodnošću uživajte.”[7] Svevišnji Stvoritelj dozvolio je muževima da uživaju imetak svojih supruga samo uz njihovu dozvolu[8], što ukazuje na to da muž nema udjela u imetku svoje supruge, osim uz njeno odobrenje, bez direktne ili indirektne prisile.
6) Neposvećivanje pažnje edukaciji supruge
Žene su često zaspostavljene u pogledu vjerskog odgoja, edukacije i nadogradnje. U ovu zamku upali su mnogi muslimani. Muž je dužan, shodno mogućnostima, da pouči svoju suprugu vjerskim propisima ili da joj omogući da posjećuje naučna predavanja iz različitih vjerskih oblasti. Uzvišeni Allah kaže: “O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od Vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti, i o kojoj će se meleki strogi i snažni brinuti.”[9] Ibn Omer prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Svi ste vi pastiri i svako će biti odgovoran za svoje stado. Čovjek je pastir u svojoj porodici i bit će odgovoran za svoje stado.”[10]
Imam Ebu Hamid el-Gazali kaže: “Muž je dužan da pouči suprugu namazu, ispravnom vjerovanju, shodno ubjeđenju ehli-sunneta, da otkloni od nje novotarije i sumnje kojim je iskušana, te da je podsjeti na Allahovu kaznu ukoliko bude nemarna u izvršavanju vjerskih obaveza. Dužan ju je, također, poučiti propisima menstruacije i vanrednog krvarenja.”[11]
U knjigama šafijskog fikha stoji: “Žena je dužna da nauči osnovne propise o menstruaciji, vanrednom i postporođajnom krvarenju. Ako je njen muž učen, dužnost mu je da pouči svoju suprugu, u protivnom dužnost joj je da pita učenjake. Mužu nije dozvoljeno da zabranjuje ženi da odlazi na naučne skupove, osim ako će on umjesto nje tražiti odgovor.”[12]
Muslimanka će imati uspjeha u islamskom odgoju djece samo ako je prije toga usvojila osnove vjerskog znanja iz oblasti vjerovanja, islamskog prava – fikha, ahlaka – bontona i sire – životopisa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.[13]
7) Škrtarenje u izdržavanju supruge
Mužu nije dozvoljeno da škrtari kada je u pitanju izdržavanje supruge, osim ako nije u stanju ispuniti svoju obavezu u tom pogledu, jer Uzvišeni Allah ne opterećuje čovjeka mimo njegovih mogućnosti. Imam Es-Serahsi el-Hanefi kaže: “Muž je dužan da troši na suprugu onoliko koliko se smatra dovoljnim, shodno običajnom pravu, da ne bude škrtarenje niti rasipanje.”[14] Većina islamskih pravnika smatra da žena ima pravo tražiti razvod braka ukoliko muž nije u stanju da je izdržava[15], a kakvo pravo tek polaže na razvod kada je u mogućnosti da je izdržava, ali ne želi ispunjavati svoju obavezu!
Ukoliko je muž u mogućnosti da obezbijedi svojoj supruzi ono što joj je potrebno za život, a ne bude želio izvršiti svoju obavezu, žena ima pravo na to da bez njegove dozvole i znanja uzme onoliko koliko je potrebno, bez ikakvog pretjerivanja. Aiša kaže: “Hind bint Utba rekla je: ‘Allahov Poslaniče, Ebu Sufjan je škrt čovjek i ne daje mi dovoljno. To što dā, ne može biti meni i mom djetetu, osim ako uzmem bez njegovog znanja.’ Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Uzmi koliko je, po običaju, neophodno tebi i tvom djetetu.’”[16]
Čovjek ima najveću nagradu za imetak koji potroši na svoju porodicu. Ebu Hurejra prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Dinar koji potrošiš na Allahovom putu, dinar koji potrošiš na oslobađanju robova, dinar koji udijeliš kao sadaku i dinar koji potrošiš na svoju porodicu, najveću nagradu imaš za dinar koji potrošiš na svoju porodicu.”[17] U drugom hadisu Ebu Hurejra prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Najbolja je ona sadaka nakon koje čovjek ostaje i dalje imućan. Počni sa dijeljenjem od onih koje izdržavaš.”[18]
Autor teksta: dr. Safet Kuduzović
[1] Vidjeti: En-Nevevi, El-Minhadž, 8/146; Nejlul-evtar, 6/381.
[2] Et-Talak, 7.
[3] Muslim, 483/1218.
[4] El-Buhari, 1177/5364; Muslim, 711/1714.
[5] El-Bekara, 188.
[6] Vidjeti: El-Umm, 4/28; Šerhu meanil-asar, 4/353–354; El-Mugni, 4/300; Umdetul-kari, 13/151; El-Insaf, 5/342; El-Buhuti, El-Keššaf, 3/493; Mugnil-muhtadž, 2/170; Ialaus-sunen, 16/157.
[7] En-Nisa, 4.
[8] Vidjeti: Šerhu meanil-asar, 4/351.
[9] Et-Tahrim, 6.
[10] El-Buhari, 530/2558; Muslim, 763/1829.
[11] Vidjeti: Ihjau ulumid-din, 2/62.
[12] Vidjeti: Mugnil-muhtadž, 1/120; Nihajetul-muhtadž, 1/358.
[13] Uporediti: El-Mukaddem, Avdetul-hidžab, 2/370.
[14] Vidjeti: El-Mebsut, 5/181.
[15] Vidjeti: El-Išraf, 5/161; El-Havil-kebir, 11/454; Bidajetul-mudžtehid, 2/52; El-Mugni, 8/163; Mugnil-muhtadž, 3/442.
[16] El-Buhari, 1177/5364; Muslim, 711/1714.
[17] Muslim, 386/995.
[18] El-Buhari, 1175/5356; Muslim, 398/1034.
