Ne gurajmo žene svoje i kćeri svoje u vatru

.

Ljetni period nam donosi vrućine sa kojima se moramo nositi kako znamo i umijemo. Uglavnom nas upozoravaju da ne provodimo duže vremena izloženi direktnoj sunčevoj svjetlosti i na otvorenom te da se pravilno hidriramo radi očuvanja zdravlja.

Upozorenje iz naslova, pak, ima za cilj da nas preusmjeri na razmišljanje o sebi i svojoj “ženskoj čeljadi” i to u vezi  sa oblačenjem. Nažalost, postalo je normalno u današnjem vremenu da se žene tokom ljeta razgolićavaju na javnom mjestu tj. da svoja stidna mjesta (avret) ne pokrivaju u javnosti. Pitanje koliko na to ima uticaja zapadnih trendova, koliko tzv. influenserica, “tiktokova” i slično, je u biti manje važno od pitanja koliko smo mi kao pojedinci i društvo odgovorni za moralno stanje naših majki, žena, kćeri… Ovdje ćemo se baviti ovim potonjim.

Da se podsjetimo, prema islamskim propisima, žena muslimanka, punoljetna i mentalno zdrava je dužna da pokrije svoje tijelo u javnosti osim onoga što je “ionako spoljašnje”. Prema tome, žena je dužna pokriti cijelo tijelo osim lica, šaka i nogu do članaka. Na to nam ukazuje Stvoritelj svega stvorenog, Allah Milostivi u Kur’anu:

“O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastvovane biti. A Allah prašta i Milostiv je.” (El-Ahzab, 59)

Uzvišeni Allah je naredio ženama vjernika da se pokriju, da ne otkrivaju svoje ukrase strancima, iz bojaznosti prema njima, da ne upadnu u ružna djela i grijehe. Kao što kaže Uzvišeni Allah: ”A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje, neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj, ili sinovima braće svoje, ili sinovima sestara svojih, ili prijateljicama svojim, ili robinjama svojim, ili muškarcima kojima nisu potrebne žene, ili djeci koja još ne znaju koja su stidna mesta žena”. (En-Nur, 31)

Nesporno je da je obaveza pokrivanja žene muslimanke općeg karaktera i propis koji je islamskim propisima utemeljen kao takav. Žena muslimanka, kojoj je u životu važno zadovoljstvo Gospodara svih svjetova, će nastojati u svom životu ispoštovati Njegovo naređenje i izvršiti ovu plemenitu obavezu, koja istovremeno ide u njenu korist.

Muškarac je glava porodice i njemu je dat emanet, obaveza i odgovornost da svoju suprugu i djecu usmjerava i savjetuje u pogledu islamskih propisa. Ženi je dat emanet odgovornosti za kuću. Na to upućuju riječi Poslanika Muhammeda alejhi sselam:  “Svaki čovjek je pastir i odgovoran je za svoje stado. Čovjek je pastir u svojoj kući i odgovoran je za svoje ukućane. Žena je pastir u kući svoga muža i odgovorna je za to. Sluga je pastir na imanju svoga gazde i odgovoran je za to. Zaista ste svi pastiri i odgovorni ste za ono što vam je povjereno.” (Buhari, Muslim)

Općeniti islamski propis je “kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahođenju postupe”. U ovom slučaju, žena vjernica, koja strepi od stajanja pred Gospodarom Sudnjeg dana, i kojoj je bogobojaznost na visokom nivou, neće kalkulisati hoće li se pokriti ili neće. Samo je pitanje njenog ubjeđenja i jake volje.

Zato, znaj brate muslimanu, vjerniče koji samo Allahu robuješ, da je tvoja žena i djeca tvoja, tebi blagodat od Gospodara svjetova i emanet koji si dužan čuvati i brinuti se o njemu dok si živ. Ako je tvoja hanuma pokrivena, zahvali Uzvišenom Allahu i pohvali svoju hanumu što je čedna i pokorna Vječnom! Ako, pak, tvoja hanuma još nije smogla snage i odlučnosti da se pokrije, podrži je, uči dovu za nju u zadnjoj trećini noći na sedždi svom Rabbu, budi strpljiv i lijepim savjetom je podstići da se okiti krunom časti – maramom – hidžabom. Tako isto za svoje kćeri. Na fin način ustraj u savjetovanju jer u vjeri nema prisile. I budi strpljiv!

I brate moj! Ne daj da te prokleti šejtan zavara pa da ti bude svejedno da ti žena ili kćerka hoda polugola ulicom sakupljajući po sebi strastvene poglede onih čija su srca bolesna i ogrezla u grijehu! Nemoj zbog sebe i zbog njih. Sutra će te, kada ti bude potrebno svako dobro djelo, na Danu konačnog obračuna, tužiti Gospodaru Uzvišenom što ih nisi spriječio i objasnio im da Allah time nije zadovoljan pa ih posavjetovao kako treba. Tužit ćete žena tvoja i rođeno dijete tvoje za nemar koji sad možda pokazuješ. Čuvaj se toga.

Ne možemo promijeniti svijet oko sebe ali možemo raditi na promjeni onih za koje smo odgovorni, a to je porodica. Počnimo raditi više za one koje volimo i savjetujmo ih što nam je stalo do njih, da se sutra oni nas ne zastide i da se mi ne zastidimo njih. Vodimo računa jer je Božije najpreče. Svakako smo tu samo privremeno, uradimo ono što je do nas. Nećemo biti pitani za ono što nismo mogli uraditi već za ono što smo mogli a nismo.