Životna priča koja je dirnula Sandžak i region
Vijest o smrti Mejreme Karišik, koja je preselila na ahiret u 68. godini, rastužila je njenu porodicu, komšije i sve koji su pratili njenu životnu priču.
Kako navodi Hayat, sudbina ove žene iz Sandžaka mesecima je bila tema mnogih jer je kao mlada majka na Kosovu bila nasilno odvojena od svog novorođenog sina.
U subotu, 15. novembra 2025. godine, na mezarju u Gornjoj Trnavi klanjana je dženaza i obavljen ukop Mejreme (Čazime) Karišik. Preselila je u ranim jutarnjim satima, a vijest o njenoj smrti ispunila je tugom sve koji su pratili njenu dugogodišnju borbu i nadali se da će, nakon teškog života, bar posljednje godine provesti u miru. Dženazi su prisustvovali rodbina, komšije i brojni mještani, prisjećajući se njene skromnosti, tišine i bola koji je godinama nosila.
Humanitarac Hido Muratović, koji je bio ključan u potrazi za Mejreminim sinom, objavio je emotivne riječi nakon što je saznao za njeno preseljenje. Njegova poruka prenosi i tugu i olakšanje:
“Mejra je godinama živjela sama, noseći u sebi bol koju niko nije mogao vidjeti. Četrdeset godina čuvala je nadu da će ponovo vidjeti svog sina. Taj susret… teško ga je opisati riječima. Kao da je sve što je proživjela dobilo smisao u jednom jedinom zagrljaju.”
U nastavku je dodao i ovo:
“Otišla je mirno, sa spoznajom da njen sin postoji, da je dobro, i da ju je pronašao na vrijeme da joj vrati ono što je najviše željela – osjećaj da nije sama. Meni ostaje čast da sam vidio trenutak kada je njeno srce konačno dobilo mir.”
Podsjetimo, život Mejreme Karišik postao je poznat široj javnosti nakon što je ispričala kako je odmah nakon poroda na Kosovu bila prisilno odvojena od svog sina i protjerana. Decenijama je živjela sama u Novom Pazaru, čuvajući jedinu želju – da sazna je li njen sin živ. Zahvaljujući Hidinoj upornosti i saradničkoj mreži, njen sin Faruk je pronađen u inostranstvu. Čim je saznao istinu, odmah je doputovao u Sandžak.
Susret majke i sina, zabilježen kamerom Emira Smajovića, ostat će upamćen zauvijek. U trenutku susreta Mejrema je u suzama pružila ruke i izgovorila riječi koje su obišle region:
“Sine moj… Allahu dragi, da li sanjam?”
Taj zagrljaj postao je simbol ljubavi i nade koja je jača od vremena, granica i boli.
Na njenoj dženazi okupila se rodbina, komšije i ljudi iz čitave okoline. U tišini, dovi i sjećanjima, ispraćena je žena koja je živjela skromno, ali je ostavila dubok trag u srcima mnogih.
