Home

Od PTSP-a u BiH boluje 400.000 ljudi

22 Sep

Od PTSP-a u BiH boluje 400.000 ljudi

Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) ima više od 10 posto stanovništva u BiH, odnosno 400.000 ljudi, što je i direktna posljedica ratnih dešavanja, kaže prim. dr. Josip Hudić, neuropsihijatar.

 

Obolijevaju i djeca

- Simptomi PTSP-a obično se javljaju tri do šest mjeseci nakon traumatičnog događaja te ako se ne liječe, prelaze u hronični oblik. Osobe s PTSP-om imaju problema s košmarima i noćnim morama, kroz glavu im prolaze slike preživljenog traumatskog događaja, izbjegavaju druge ljude, mjesta i događaje koji ih podsjećaju na traumu, ne gledaju televiziju. Drugim riječima, osoba više nema svoj mir – kazao je prim. dr. Hudić. 

Svi sistemi osobe s PTSP-om, dodaje on, se uznemire, ne može mirno stajati na jednom mjestu, dolazi do lupanja srca, povećanog znojenja itd. Radi se o vrlo razdražljivoj populaciji, čije djelovanje, ukoliko se ne liječi na pravi način, može biti pogubno za društvo i okolinu.

- Nažalost, simptomi PTSP-a mogu se razviti i kog djece koja žive u takvom okruženju, jer usvajaju model ponašanja oboljelog člana porodice i primjenjuju ga u društvu, a sutra u svojoj porodici. Agresivno ponašanje, manjak koncentracije u praćenju nastave, napadi na vršnjake su najčešći simptomi posttraumatskog stresnog poremećaja kod mladih. Riječ je o vrlo neuračunljivim osobama, a kada se tu doda još i depresija, onda su posljedice katastrofalne i vode sve učestalijim suicidima. Za ovu populaciju vrlo je važno da se nakon prvih simptoma, tačnije trauma koje imaju, liječe na vrijeme – istakao je prim. dr. Hudić.

 

Velike posljedice

Za liječenje ove bolesti, govori dr. Hudić, potrebna je uključenost svih segmenata društva, jer ona može ostaviti velike posljedice kako kod mladih tako i kod odraslih. Radi se o sistemskom problemu koji utječe na cijelo društvo.

- Glavni tretman za osobe sa PTSP-om podrazumijeva psihoterapiju (terapiju razgovorom), lijekove ili oboje. Svaka osoba je različita i zbog toga metode liječenja koje su djelotvorne za jednu ne moraju neophodno biti djelotvorne i za drugu osobu. Važno je da pacijenta oboljelog od PTSP-a liječi zdravstveni radnik koji ima iskustva s liječenjem PTSP-a. Neke osobe s PTSP-om trebaju isprobati različite tretmane da bi se utvrdilo šta najbolje djeluje za njihove simptome – kazao je prim. dr. Hudić.

Težina traume i jačina PTSP-a, kaže, značajno utječu na oštećenja kognitivnih sposobnosti te dovode do deficita u funkcijama pamćenja, kao i poremećaja globalnih intelektualnih sposobnosti kod demobiliziranih boraca s jakim i razvijenim PTSP-om. PTSP se razvija kao odgovor na traumatski stres, što je određeno vrstom i okolnostima traume, osobinama ličnosti te socijalnom okolinom.

- Trauma pogađa sve sfere ljudskog funkcioniranja, a tretman posljedica nastalih usljed traume zahtijeva sveobuhvatan pristup. Znanje o ovome u BiH je dosta ograničeno te je evidentno da sistematskog pristupa rješavanju ovog problema još nema. Sve se svodi na brigu ljekara ili zdravstvenih službi u smislu pružanja pomoći kada se žrtve PTSP-a odluče zatražiti pomoć, ali o nekom konceptu pružanja pomoći na nivou države još je nemoguće govoriti – zaključio je prim. dr. Hudić.

 

Bez pomoći društva i države 

Društvo i država, istakao je prim. dr. Hudić, imaju ambivalentan odnos prema osobama oboljelima od PTSP-a, jer struka o tom problemu malo govori, a okolina od njega okreće glavu.

- Psihička oboljenja u stalnom su porastu u BiH i predstavljaju veliki problem, ne samo zbog učestalosti već i zato što su njihove posljedice mnogo teže po pacijente. U posljednjih nekoliko godina kod nas je povećan broj oboljelih od PTSP-a, neuroze, fobije i šizofrenije – kaže prim. dr. Hudić.

Šta pacijenti trebaju znati: Pronaći vlastiti mir i način opuštanja

 

Pacijenti mogu pomoći sami sebi na nekoliko načina:

1. Učestvovanjem u laganim aktivnostima i vježbama kako bi umanjili stres

2. Provođenjem vremena s drugim ljudima i razgovorom s prijateljima ili rođacima u koje imaju povjerenja

3. Prihvatanjem činjenice da će se simptomi PTSP-a poboljšavati postepeno, a ne odjednom

4. Razgovorom s ljekarom o mogućnostima liječenja.

5. Traganjem za situacijama, osobama i mjestima koji će im donijeti mir i osjećaj sigurnosti.

 

Važni znakovi: Simptomi koji dominiraju

- Osjećaj ponovnog preživljavanja

- Noćne more 

- Simptomi izbjegavanja

- Simptomi pretjerane uzbuđenosti Posljedice

- Depresivni poremećaj

- Pesimizam

- Gubitak povjerenja u dobro u drugim ljudima

- Gubitak povjerenja i pesimistički stav prema budućnosti

- Socijalna izolacija ili izbjegavanje drugih ljudi

 

Šefik Laličić o svojoj borbi protiv PTSP-a: Naučio sam se nositi s problemom

Jedan od oboljelih od PTSP-a Šefik Laličić iz Goražda priznao je da je spas od ove bolesti, od bespomoćnosti, straha te osjećaja izoliranosti od društva pronašao u Udruženju „Svjetlost Drine”. Jedan od koraka, dodaje, ka stabilizaciji stanja jeste to što se odlučio za psihoterapijsku grupu.

- Nisam znao šta više da radim od sebe i tada sam se odlučio učlaniti i potražiti pomoć u Udruženju, a razlog je što sam tu mogao razgovarati s ljudima koji imaju iste problema i koji me mogu razumjeti. Motivaciju sam našao u rješavanju svojih unutrašnjih problema i kako naučiti prevazići ili riješiti ovo nemoguće stanje u koje sam zapao. Drugi motiv je bio što sam tada spoznao da ću se i kroz edukacije družiti i samim tim prekinuti svoju izolaciju – kaže Laličić.

U početku se, ističe, javljao nemir, strah od suočavanja s drugima, ali i samim sobom, s tugom i pogubljenim životom.

- Srećeš poznate likove - ratne drugove, koji mi poklanjaju pozdrav i pogled, a u njima prepoznajem bol, ožiljke rata, strašne i teške sudbine. Njihove riječi odbijaju se od mene. Nevjerica i lijeni korak vraćaju me u prostor aveti i svaki naredni dan donosi istu borbu, prazninu i želju da sve zaboravim, a onda - ne zaboravim. Međutim, kroz edukaciju sam naučio mnogo konkretnih stvari. Kao prvo, slušajući druge, uvidio sam kako oni rješavaju probleme i od svakog od njih sam uzimao ono najbolje, što i danas upotrebljavam kada mi je teško – rekao je Laličić.

Naučio je, kazao je, kako izbjeći bijes i konfliktne situacije te dosta stvari o komunikaciji, koja je jedna od bitnih faktora njegovog funkcioniranja.

- Uspio sam povratiti samopuzdanje, osjećaj sigurnosti i nositi se s problemom. Dugim i mukotrpnim radom na sebi dosta sam postigao – kaže Šerif.

 

(Izvor: Avaz)

0 Comments

Facebook komentari

Povezane vijesti

Back to top