Planinari iz Cazina poslali snažnu poruku nakon Marša mira: “Ne smijemo dozvoliti da Srebrenica postane samo tuđa tuga”

Članovi Planinarskog društva Krajina Cazin završili su ovogodišnji Marš mira, ostavljajući iza sebe ne samo kilometre pređenog puta, već i snažnu poruku o važnosti čuvanja sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici.

U emotivnoj objavi nakon povratka s puta istakli su da će se blato s obuće osušiti i nestati, ali da tragovi koje je ostavio put kroz šume istočne Bosne nikada ne smiju izblijedjeti iz kolektivnog pamćenja.

Kako navode, tokom cijelog Marša pratila ih je misao o ljudima koji su prije 31 godinu istim tim stazama hodali bez mogućnosti da zastanu, odmore ili se osjećaju sigurnima.

“Danas možemo stati kada poželimo, popiti vodu i nastaviti dalje. Oni tada nisu imali taj izbor. Njima je odmor mogao značiti kraj”, poručili su.

Posebno su istakli da se patnja ljudi koji su u julu 1995. godine pokušavali spasiti živote ne može istinski zamisliti, već se može samo poštovati i pamtiti.

U objavi naglašavaju da Marš mira nije samo historijska lekcija, nego put kojim se uči odgovornost prema onima kojima dugujemo sjećanje. Izrazili su i zabrinutost da bi jednog dana Srebrenica mogla postati samo porodična tragedija onih koji su izgubili svoje najmilije, upozoravajući da bi upravo zaborav bio najveća pobjeda onih koji su vjerovali da će vrijeme izbrisati istinu.

“Ne smijemo im dati tu pobjedu”, jedna je od centralnih poruka njihove objave.

Na kraju su uputili apel da se upravo ovim putem vode mladi naraštaji, ne kako bi učili mržnju, već kako bi razumjeli vrijednost ljudskog života i važnost očuvanja istine.

Dirljivim riječima zaključili su da su po završetku Marša mogli skinuti blatnjave cipele, dok hiljade ljudi čije uspomene ovaj put čuva nikada nisu dobile priliku da na kraju svog posljednjeg puta odlože svoju obuću.

Iz Planinarskog društva Krajina Cazin izrazili su nadu da će naredne godine Marš mira okupiti još više učesnika, jer, kako poručuju, narod počinje zaboravljati tek onda kada prestane hodati putevima svog sjećanja.




Foto: Planinarsko društvo Krajina Cazin