Ovaj problem mora se rješavati na nivou cijele države jer jedinice lokalne samouprave koje već imaju prečistače nemaju resurse da riješe i zbrinjavanje mulja kao krajnjeg produkta. Da on može biti itekako koristan pokazuju primjeri iz evropskh zemalja u kojima se koristi za poljoprivredu ili kao izvor enregije. Da to nije nemoguće postići i u našoj zemlji prezentirano je na nedavno održanoj konferenciji u Bosanskoj Krupi...
Proces u kojem se komunalni, ili druga vrsta otpada zbrinjava na deponijama ili spaljuje, polako postaje prošlost. Da bi BiH mogla primjenjivati nove tehnologije umjesto dosadašnjeg načina, u kojem se otpad ostavlja u prirodi, istaknuto je nedavno na konferenciji u Bosanskoj Krupi. Rješenje je jednostavno a i dostupno s obzirom da se može finasirati iz evropskih fondova.
Kako je rečeno na ovom stručnom skupu, Evropska komisija ne prihvata više deponije niti spalionice otpada, već preferira rješenja koja omogućuju uplinjavanje a samim tim im korist od otpada.
Upravo na bazi tog rješenja, uplinjavanje mulja mogla bi biti jedna od opcija i za prečistač otpadnih voda u Bihaću. Još uvijek nedostatak jasne strategije na nivou države doveo je do tog da ovo pitanje nije do kraja regulirano za razliku od EU u kojoj postoji čitav niz direktiva koja se bave obradom i ponovnom upotrebom mulja.
Prema riječima upućenih u ovu problematiku, otpadni mulj nije i ne mora biti smeće jer postoje tehnička rješenja i primjeri pozitivne prakse. Ono sto mi moramo, kako podsjećaju, jeste napraviti strategiju na bazi analize o kojim količinama i kvaliteti je riječ i onda na osnovu tehničkih procjena vidjeti koje je najbolje rjesenje.
Dok do tog ne dođe ovaj problem je ostavljen vodovodnim poduzećima koja nisu u stanju riješti ga sama, s obzirom da se stvaraju veće količine mulja a stručne analize njegovog sastava su preskupe da bi se radile bez ekonomski isplativog razloga. Iz Aquasan mreže u BiH upravo zato predlažu privremena rješenja dok se ne usvoji potrebna strategija o ovom pitanju na nivou države.
