Zaista vrijedi izreka da se ljudi najviše međusobno povežu u trenucima kada je najteže. Svaki put kada nas pogodi nova nedaća, narod se ujedini i pokaže veliko srce. I dok nam ono tinja više nego uobičajeno kada je najpotrebnije, nekima je život pružio drugu priliku pa su odlučili svaki dan posvetiti stvaranju boljeg svijeta
Antuna Bošnjakovića (36) prijatelji zovu Toni, a kada je pao pod vlak i ostao bez obje noge život mu se promijenio s tubokom. Tada je shvatio da je život samo jedan i da ga treba iskoristiti maksimalno.
I nakon što je razorni potres pogodio Banovinu, oštetio mnoge obiteljske kuće i objekte u Petrinji i Sisku te ljude prisilno preselio na ulicu, Toni Bošnjaković pohitao je pomoći drugima u nevolji.
Iako bez obje noge, Toni je pokazao veliko srce i nevjerojatnu ljudsku snagu te otišao pomoći u saniranju kuća i krovova. Ako bi nešto trebalo biti primjer dobrote među ljudima, onda upravo gledate u to.
Vlak mu odrezao noge
- Probudio sam se u bolnici, bio sam svjestan što se dogodilo i da su mi amputirane obje noge. Odmah su mi u bolnici počeli pričati da će mi se život promijeniti, da ću vidjeti tko su mi pravi prijatelji - prisjetio se Toni Bošnjaković nesretnog događaja koji mu je promijenio život.
Toni je stradao 17. travnja prije skoro sedam godina na pruzi u Austriji.
- Često sam putovao vlakom i znam kako funkcioniraju. Znao sam da mora stati na graničnom prijelazu i da se na njoj zadrži. Pošto nije radio toalet u vlaku, istrčao sam na stanicu obaviti nuždu. U međuvremenu, vrata vlaka su se zatvorila, a ja sam skočio na njega misleći da će me netko primijetiti, da će se vrata otvoriti i da neće krenuti. Ali krenuo je... Bilo je dva sata, vozim se s vanjske strane vlaka i moram odlučiti hoću li se nastaviti držati ili se puštam pa što bude. Skočio sam - nastavlja Toni prepričavati ovu noć.
- Ništa me nije boljelo kada sam pao, samo sam vidio da više nemam noge - govori Bošnjaković.
Našli su ga prolaznici nakon što je panično dozivao: 'Upomoć, Upomoć!'. Brzo se probudio u bolnici.
Odlučio se oporaviti i nitko ga nije mogao zaustaviti
U Austriji u bolnici je bio devet dana pa dva mjeseca u Zagrebu. Tjedan dana nakon izlaska iz bolnice, na pregled je došao biciklom. Liječnici i medicinske sestre su bili šokirani oporavkom. Nekoliko mjeseci kasnije penjao se biciklom na Sljeme te odvozio i rutu Split-Makarska. Dodaje Toni i da kod njega nije bilo opcije odustajanja, tugovanja i sjedenja doma.
Priznaje da ga je nesreća promijenila nabolje.- Stvari s kojma sam se prije bavio bile su takve gluposti. Danas mi je žao koliki sam dio života potratio. Bolje bi mi bilo da sam volontirao u humanitarnim udrugama i pomagao ljudima s problemima, govori Bošnjaković.
Takav život je ostavio iza sebe, a u šest godina je stigao osvojiti nekoliko svjetskih medalja, ali i ono njemu najvažnije - postati otac.
- Moj sin je moja snaga i radost. Rodio se ranije i imao krvarenje u mozgu. Ima cerebralnu paralizu i moramo vježbati satima svaki dan. Želim mu biti uzor, želim da bude ponosan na svog tatu. Želim da osvoji Olimpijadu - zaključuje ponosno.
