Poslanikova dova za zdravlje

„Često uči dovu za ozdravljenje.“ Abdullah b. Abbas, radijallahu anhuma, kaže da je zamolio Poslanika da mu kaže neku dovu koju će često učiti, a on mu je izrekao prednji hadis.

PORIJEKLO HADISA

Prenose ga Dejlemi, Hakim i Taberani od Abdullah b. Abbasa, radijallahu anhuma.

„Zdravlje je kruna na glavama zdravih čiju vrijednost znaju cijeniti samo bolesni ljudi.“ Ova je poslovica arapskog porijekla, a u orginalu glasi:
 

„Es-sihatu tadžun ‘ala ruusil-essiha'i la ja'rifuha illel-merda.“

I zaista vrijednost zdravlja, u odnosu na sve drugo što čovjek posjeduje, ne zna cijeniti u pravom smislu sve dok ga ne izgubi. Prednji hadis nam govori o potrebi dove koju smo dužni upućivati Allahu Uzvišenom.

 Poslanik je često učio ovu dovu: “Bože moj, ja Te molim da mi dadneš blagoslov u sluh moj, u moj vid, u dušu moju, u tijelo moje, u ćud i narav moju, u porodicu moju, u život moj, u smrt moju i moj cio posao. Bože primi moja dobra dijela i molim Ti se za visoke džennetske stepene.“

Poslanik bi također u to ime učio suru “Ihlas“ i „Mu'avvizetejn“, posebno pred spavanje. Ali trebamo biti svjesni da istinska zaštita može doći samo od Allaha dželle šanuhu. On je Taj kome trebamo težiti u životu i On je Jedini koji ima pravo na naše obožavanje i od Njega treba pomoć tražiti. Veza između Boga i čovjeka može se odvijati u tri aspekta:

  1. Allah je naš Stvoritelj, Ravnatelj i istinski Gospodar,
  2. On je naš Vladar, On vlada našim životima, upravlja i brine se o rastu i razvoju i štiti nas od svakog zla,
  3. I konačno On je naše utočište, nije rodio i rođen nije i niko mu ravan nije. Zar iko može kao On da čovjeka usreći; bilo zdravljem ili nekim drugim darovima?