Vršnjačko nasilje u Tešnju: Brutalno pretučen srednjoškolac

Okrutnost među djecom je često želja za dokazivanjem i dominacijom u grupi. Maloljetnika su iza dvorane Srednjoškolskog centra u Tešnju brutalno napala trojica vršnjaka, koji su ga ostavili onesviještenog.

Slučaj je prijavljen Ministarstvu unutrašnjih poslova Zeničko-dobojskog kantona, čiji policajci rasvjetljavaju okolnosti događaja. Događaj je zadokumentiran i obavljaju se razgovori sa svim osobama koje znaju nešto o ovom slučaju - rekla nam je Aldina Alić, portparol MUP-a ZDK. 

pretučeni dječak

Nažalost, ovo nije jedini primjer vršnjačkog nasilja u BiH. Slučajeva je mnogo, ali je, tvrde stručnjaci, veliki minus što nadležni uglavnom prikrivaju ovakve stvari, zato je i veoma teško pronaći bilo kakve statističke podatke o ovoj temi, a posljedice za djecu koja trpe nasilje, mogu biti strahovite.

Okrutnost među djecom često se manifestira kao želja za dokazivanjem i dominacijom u grupi. Kako upozoravaju stručnjaci, školarci, bez obzira na uzrast, znaju biti surovi i inventivni u maltretiranju vršnjaka, što šokira čak i odrasle. Počinje ruganjem i vrijeđanjem, nastavlja se otimanjem i uništavanjem stvari, a na kraju može doći i do ozbiljnijih posljedica, kad dijete zna biti i fizički povrijeđeno.

Nasilnici snimaju svoje žrtve mobitelom dok ih maltretiraju, a te snimke plasiraju ostaloj djeci, što žrtvu dodatno ponizi. 

Kako prepoznati žrtvu nasilja govori dječiji psiholog Đana Lončarica. 

- Djeca koja trpe nasilje od vršnjaka, bilo da se radi o psihološkom, emocionalnom ili fizičkom nasilju, osjećaju da nigdje ne pripadaju, gube vjeru u sebe, samopouzdanje, pokazuju simptome depresije, povlače se, mijenjaju svoje ponašanje u kući i školi. Posebno je opasno ako djeca ne govore o tome odraslim osobama i ako čuvaju tu tajnu, koja njih, ustvari, veoma muči i u emocionalnom smislu pravi veliki pritisak na njih. To se odražava na njihovo učenje i svakodnevno funkcioniranje, ali i na odnose s vršnjacima. Misle da nisu dovoljno dobri i vrijedni. U takvim slučajevima, često sami sebe krive za to, odnosno odlika takve djece je da preuzimaju krivicu na sebe – pojašnjava Lončarica.

Naša sagovornica naglašava da je važno i da se djeci koja vrše nasilje, pruži stručna pomoć.

- To su često djeca koja su i sama žrtve nasilje, da li u kući ili u nekom drugom kontekstu. Tako da je u ovom slučaju vrlo bitno raditi stručno i s djecom koja su počinioci, ali i s djecom koja su žrtve. Djeca su simptom svoje porodice i konteksta u kojem žive – kaže Lončarica.

U praksi se dešavalo da djeca, ali i roditelji, u nekim slučajevima pretjeruju pa svaku situaciju nazivaju vršnjačkim nasiljem.

- Nije svaka svađa djece vršnjačko nasilje. Ono što je odlika nasilja jeste da je to urađeno s lošim namjerama, da je izraženog intenziteta, da dugo vremena traje, da ugrožava integritet neke osobe... Dešavalo se i ranije da su se djeca svađala... Ali, to se ne može porediti sa, recimo, situacijom kad se grupa djece nasilno i agresivno ponaša prema drugom djetetu – kazala je Lončarica.

Naglašava da djeca koja prežive vršnjačko nasilje, mogu imati ozbiljne posljedice.

- Takva djeca imaju više depresivnih simptoma, teže se prilagođavaju sredini u kojoj žive, što se odražava i na njhovu odraslu dob. Poslije to pokazuju u privatnom životu, jer otežano poslovno funkcioniraju, teže uspostavljaju intimnije i prisnije veze – kaže Lončarica.

Djeca koja su žrtve nasilja, nerijetko se povlače u sebe pa je pedagozima, učiteljima, nastavnicima i roditeljima teško otkriti koje dijete ima problem.

Na službenim web-stranicama Ministarstva unutarnjih poslova Kantona Sarajevo policija savjetuje roditeljima da prepoznaju, ako im je dijete žrtva zlostavljanja.

- Pokreće natjecanje mladih kako bi se istaknuo status u grupi

- Djeca u pubertetu su sklona nasilju jer misle da se dokazuju  zrelosti 

- Zbog lažnog ponosa ili straha od počinitelja, žrtva ne govori   svoj problem  

- Ponekad žrtve imaju vidljive tjelesne ozljede, i često ih  skrivaju 

- Žrtve se povlače u sebe, rijetko izlaze, izdvajaju se od obitelji   i prijatelja, te popusti u školi 

- U teškim slučajevima djeca imaju noćne more, a ponekad i povećanu agresivnost i nemir  

-  Odgovorite na odsutnost škola, stupite u kontakt sa   školom, učiteljicom, pedagogom i psihologom 

- Ne ustručavajte se brinuti o djeci i mislima, slušati je bez prekida, pokazati toplinu i razumijevanje

- Obratite pozornost na to gdje i gdje dijete ide i hoće li se vratiti na dogovoreno   vrijeme 

Uvijek naglašavamo da roditelji prate svoju djecu i da se interesiraju za njihovo stanje i onda kad su dobro. Djeca koja su naučila da razgovaraju s roditeljima o svakodnevnim aktivnostima, mnogo će lakše i otvorenije reći problem. Roditelji moraju, kako se to u narodu kaže, imati širom otvorene i oči i uši. I kad djeca odbijaju da govore, roditelji, ako vide promjene, moraju biti uporni i naći način da dopru do svog djeteta – zaključila je Đana Lončarica.

Prepoznati nasilje je prvi korak u prevenciji istog. 

 

 

Izvor: