Je li pristupačnost turizma u vlastitoj zemlji postala iluzija
Turistička sezona u Bosni i Hercegovini je u punom jeku, ali s njom dolazi i pitanje: da li domaći građani još uvijek sebi mogu priuštiti uživanje u vlastitom gradu kao turisti?
Kafa, nekad simbol socijalne dostupnosti, danas dostiže cijenu od 3 KM za običan espresso. Kugla sladoleda u popularnim mjestima košta od 3 do čak 4 KM, dok cijeđena narandža u nekim kafićima ide i do nevjerovatnih 7.5 ili čak 8 KM.
Kad je riječ o hrani, porcija ćevapa s 10 komada dostiže 12 KM, a kolači se kreću od 4-5 KM za običnije verzije, pa sve do 10-12 KM za tzv. “specijalitete” poput kolača od hurmi, badema ili “cookiesa”.
Za koga su ove cijene?
U kontekstu prosječnih domaćih plata koje se u mnogim sektorima i dalje kreću oko od 1.000 do 1.300 KM, sve je jasnije da ova ponuda više nije namijenjena domaćim potrošačima. Realno je zaključiti da su ove cijene prilagođene platežnim sposobnostima stranih turista i bh. dijaspore, koji BiH posjećuju tokom godišnjih odmora.
Za prosječnog građanina, kafa, kolač i sok u nekom gradskom lokalu sve češće postaju luksuz, a ne svakodnevna navika.
Tržište ili pretjerivanje?
Postavlja se pitanje – jesu li ova poskupljenja opravdana realnim troškovima, ili se radi o trendu koji polako izbacuje lokalnog čovjeka iz gradske jezgre i turističkih zona?
Ako se ugostiteljska ponuda počne bazirati isključivo na turiste, gubi se osjećaj autentičnosti, a gradovi i turističke atrakcije prestaju biti mjesta za život – postaju skupa kulisa.
