Ima jedan ajet u Kur'anu – tj. dio ajeta – koji često ponavljam i jako se plašim njegove poruke, pa želim da skrenem pažnju na ovaj ajet i da o njemu dobro razmislimo.
To su riječi Uzvišenog Allaha: فَتَزِلَّ قَدَمٌۢ بَعْدَ ثُبُوتِهَا – ”Da se ne bi pokliznula noga koja čvrsto stoji..” (En-Nahl, 94.)
Nije rečeno: ”Da se ne bi pokliznula noga koja je nestabilna, kolebljiva, neodlučna, klimava”, već ”da se ne bi pokliznula noga koja čvrsto stoji.”
Ovaj život je u znaku iskušenja i smutnji i teško je ostati postojan i dosljedan na putu islama, pa smo dužni stalno moliti Allaha da nas učini postojanim u Njegovoj vjeri.
Međutim, trebamo znati da se postojanost u vjeri ne postiže slušanjem i čitanjem islamskih predavanja i vazova, već primjenom tih predavanja i poruka u stvarnom životu. U tom smislu su i Allahove riječi: ”A kada bi oni onako kako im se savjetuje postupali, bilo bi im bolje i bili bi čvršći u vjeri.” (En-Nisa’, 66.)
Rečeno je jednom učenjaku: ”Šejh, taj i taj je posrnuo i skrenuo sa Pravog puta.”
Šejh je rekao: ”Možda su uzrok njegovog posrnuća dvije stvari: ili nije molio Allaha da ga učvrsti na Pravom putu ili nije zahvaljivao Allahu na blagodati postojanosti (istikamet) u vjeri.”
Kad te je Allah izabrao i uputio na Pravi put, to nije bilo zato što si ti poseban, niti zbog tvog posebnog ibadeta i pokornosti, već zbog Allahove milosti koja te je dotakla, a koja ti može biti oduzeta u svakom trenutku.
Zato se ne obmanjuj svojim dobrim djelima i ibadetom, i ne gledaj s visine na one koji su skrenuli sa Pravog puta, jer, da nije Allahove milosti možda bi ti bi bio na njihovom mjestu.
I nikada ne pomisli da je ustrajnost na Pravom putu jedno od tvojih ličnih dostignuća.
Stoga dobro razmislimo o ovim Allahovim riječima: ”A da te nismo učinili čvrstim, gotovo da bi im se malo priklonio.” (El-Isra’, 74.)
Kad Allah, dželle šanuhu, na ovaj način upozorava Svoga posljednjeg poslanika i miljenika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, pa šta je tek sa nama?!
