Milorad Dodik i Dragan Čović krenuli su u žestoku diplomatsku ofanzivu u namjeri da izlobiraju ostvarenje svojih snova - otcjepljenje RS i stvaranje trećeg entiteta.
Predsjednik SNSD-a Milorad Dodik redovan je gost Kremlja, Andrićevog venca 1, Budimpešte, a odnedavno i Jerusalema. No, ono što je svakako novina i u čemu je bio spriječen zbog sankcija su Sjedinjene Američke Države i molitveni doručak s američkim kongresmenima.
S druge strane, Dragan Čović je itekako redovan u Banskim dvorima i na Pantovčaku. A uskoro će, najavio je jučer, visoka delegacija njegovog HDZ-a BiH na noge evropskim liderima u Brisel i američkoj administraciji predsjednika Donalda Trampa u Vašington.
Koriste vakuum
Dodik i Čović zapravo pokušavaju obilato iskoristiti vakuum koji im je zbog svog nedjelovanja ostavila bosanskohercegovačka diplomatija, konkretno ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković, smatra profesor međunarodnih odnosa i geopolitike na Internacionalnom univerzitetu Sarajevo Jahja Muhasilović.
- Vidimo da Trojkine bajke o tome da je Milorad Dodik gotov nisu ništa drugo nego laž koju pokušavaju kao istinu plasirati u javnost. Dodik ne da nije gotov, nego ništa nije izgubio od svoje snage. Isto važi i za Čovića.
Dodik i Čović vode aktivniju vanjsku politiku nego naše Ministarstvo vanjskih poslova. Na međunarodnoj sceni trenutno su mnogo prisutniji nego ministar Konaković i cijelo naše Ministarstvo.
Dodik sjedi s Putinom, Netanjahuom, Orbánom, a Konaković najčešće i kad sjedne, što je vrlo rijetko, to je obično s nekim trećerazrednim diplomata i majstorima za klima uređaje - kaže Muhasilović u razgovoru za Novinsku agenciju Patria (NAP).
Prema njegovim riječima, diplomatska ofanziva "političkog mrtvaca" Dodika samo je pokazatelj da on uopšte nije politički sahranjen, kako to tvrdi Trojka, već da upravo zbog njene loše politike sve bolje stoji u očima američke diplomatije.
Muhasilović pita kako to da baš u ovom periodu, kad je Dodik "gurnut u stranu", ide i druži se s kongresmenima u Sjedinjene Američke Države. Poraz je to, stava je naš sagovornik, prije svega bosanskohercegovačke diplomatije i za to najodgovornije osobe - ministra Konakovića.
Ponavlja da je bosanskohercegovačka diplomatija ostavila prazan prostor koji sada obilato pokušavaju da iskoriste i Milorad Dodik i Dragan Čović.
- Umjesto da smo mi ti koji lobiramo za Bosnu i Hercegovinu i protiv štetnog Izbornog zakona BiH, mi svjedočimo neradu naših institucija i imamo ministra koji se svađa i ratuje protiv Hayata preko društvenih mreža poput kakvog bota - rekao nam je Muhasilović.
Poražavajućim je ocijenio što je ostavljen ogroman otvoren prostor Čoviću, HDZ-u BiH i Hrvatskoj - koja je tu vrlo bitna, jer on u tome ne bi mogao ništa ni uspjeti bez pomoći Zagreba.
- Umjesto što napada Hayat i svađa se sa botovima po društvenim mrežama, mislim da bi našem ministru bilo pametnije da ide i lobira po svijetu među eminentnim političarima i centrima moći za našu stvar.
A naša stvar definitivno jeste da ne prođe štetni Izborni zakon BiH za koji lobira HDZ. Međutim, Konaković se očito previše uživio u ulogu finog zagrebačkog dečka, pa mu evidentno ni ne smeta to što HDZ i Čović lobiraju protiv naše zemlje - napominje Muhasilović.
Osim ministra Konakovića, interese Bosne i Hercegovine, ali i bošnjačkog naroda na internacionalnom planu trebao bi zastupati i član Predsjedništva BiH Denis Bećirović. No, i on, kao i Konaković, trenutno ne mrda iz Bosne i Hercegovine i vodi "Facebook rat" s neistomišljenicima i političkim protivnicima.
Borba za naredni mandat
- Bećirović i Konaković ne zastupaju ni Bosnu i Hercegovinu, ni Bošnjake, nažalost. Oni isključivo zastupaju sebe i svoju poziciju, odnosno borbu za naredni mandat i isključivo su fokusirani na to. Cilj svega što oni rade je da osiguraju još jedan mandat na pozicijama.
Mi nikakve konkretne rezultate od njihovog tobožnjeg rada još nismo vidjeli. Jedini rezultat njihovog (ne)rada je to da su Čović i Dodik prisutni na svim destinacijama na kojima se donose velike odluke, nažalost najčešće na štetu Bosne i Hercegovine. Bećirović i Konaković direktni su krivci zašto je naša zemlja dovedena u ovu situaciju - ističe Muhasilović.
Dodik je na jučerašnjem sastanku s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem ustvrdio da je Dejtonski sporazum srušen. S druge strane, Čović poručuje da je vrijeme za preispitivanje Daytona. A Vučić nedavno u jednoj TV emisiji tvrdi da poštuje Dejton i da ga nikada nije doveo u pitanje.
Muhasilović je mišljenja da, suštinski i konceptualno gledano, i Dodik i Čović zalažu se zapravo za jednu te istu stvar.
- Dio koji odgovara Vučiću vezano za Dejton je to što je on od Bosne i Hercegovine napravio fragmentiranu državu. I on jeste za teritorijalni integritet BiH, međutim nikada neće spomenuti suverenitet institucija BiH nad cijelom teritorijom Bosne i Hercegovine. On tu vješto izbjegava riječ suverenitet i gura pod integritet Bosnu i Hercegovinu u kojoj srpski politički faktor kroz Rs ima punu autonomiju od državnih institucija.
S druge strane, Čović je također za isfragmentiranu Bosnu i Hercegovinu jer se često poziva na tobožnju borbu protiv unitarne Bosne i Hercegovine. Oni to sve nama govore, samo je pitanje da li mi to uspijevamo pravilno iščitati - stava je Muhasilović.
Potcrtava da bi Čovićevo revidiranje Dejtonskog mirovnog sporazuma išlo u pravcu da se Hrvatima osigura treća izborna jedinica. Dejton je HDZ-u dao ogromne mogućnosti, ističe Muhasilović, a jedini problem koji Čoviću suštinski još preostaje je to što Hrvati nemaju svoj entitet.
- Odnosno, nemaju svoju izbornu jedinicu kroz koju će konstantno u Predsjedništvo BiH moći projicirati HDZ-ovog Hrvata i onda preko Predsjedništva konstantno pod kontrolom držati Bosnu i Hercegovinu, s obzirom da se vlast u našoj zemlji slaže po vertikali.
Bez zelenog svjetla Predsjedništva nema mandatara u Vijeću ministara, bez mandatara nema Vijeća ministara i onda vi de facto ni nemate Vijeće ministara BiH. Čović kad govori o revidiranju Dejtonskog sporazuma, on tu zapravo aludira na stvaranje zasebne izborne jedinice koju će kontrolisati njegov HDZ - upozorava Muhasilović.
Na kraju na pitanje zašto se ne nađe niko od probosanskih političara, intelektualaca da Dodiku i Čoviću adekvatno odgovore? Šta bi bio adekvatan odgovor i ko treba da im odgovori?
- Adekvatan odgovor svakako nisu svađe, jer svađe su kratko ispucavanje metaka bez ikakvog dugoročnijeg efekta. Najbolji odgovor na ovu politiku bi bila vizija i strategija koje bi se svi pridržavali.
Snaga srpske i hrvatske u odnosu na probosansku politiku je u tome što oni imaju jasnu strategiju i jasnu viziju, i što se disciplinirano toga drže, sa manjim iskakanjima.
A kod bosanskohercegovačke, probosanske ili bošnjačke politike problem je što je decentralizirana i što se niko disciplinirano ne pridržava bilo kakve strategije i vizije, a i ta strategija i vizija nikada nije jasno definirana, vrlo je štura i vrlo često sažeta u jednom sloganu, odnosno maksimi - euroatlantske integracije.
Ta maksima ne može biti strategija, ne može biti vizija, ona je nedovoljna, tako da nedostatak vizije i strategije i discipline kod bošnjačkih političara, ali ako hoćete i discipline kod bošnjačkih glasača, otvara ogroman prostor srpsko-hrvatskoj politici da sprovode svoju strategiju i viziju.
A vi kada nemate sopstvene, onda morate konstantno davati odgovore na tuđe strategije i vizije - zaključuje Muhasilović u razgovoru za NAP.
Foto: Facebook
