12 May

Rahmana Mržljak, jedna od prvih medicinskih sestara u ZU „Dom zdravlja Velika Kladuša“: Ovaj posao se ne cijeni kao nekada

Danas se širom svijeta obilježava Međunarodni dan medicinskih sestara. 12. maj za mnoge medicinske sestre i tehničare je od izuzetne važnosti, jer baš na ovaj dan, davne 1860. godine ovo zanimanje je postalo profesija.

Da li se ovaj dan obilježavao u Unsko-sanskom katonu prije nekih 50-ak godina? Kakav je položaj medicinskih sestara bio tada u odnosu na danas? Kako je izgledao jedan radni dan sasvim obične medicinske sestre?

Na ova, ali i mnoga druga značajna pitanja, dobili smo odgovore od 71-godišnje Rahmane Mržljak, koja je inače po zanimanju diplomirana medicinska sestra. Gospođa Rahmana je penzionerka, a bila je jedna od prvih medicinskih sestara u ZU „Dom zdravlja Velika Kladuša“. Razgovor sa gospođom Rahmanom donosimo u nastavku.

Razgovarao: Adis Jamak

Cazin.NET: Za početak našeg razgovora, recite nam malo više informacija o sebi. Koje je zapravo vaše puno zanimanje?

Rahmana: Ja sam inače diplomirana medicinska sestra. Završila sam u školovanje u Zenici 1965. godine. Tada sam i počela raditi. Sve je to bilo drugačije u to vrijeme nego sada. Tada je to bio stacionar sa dječjim odjelom (pedijatrija), većinom i za starije osobe. U to vrijeme nije postojala hitna služba kao sada, nego je bila dežurna sestra, koja je svaki put kada dođe neki hitni slučaj, morala ostavljati sav svoj posao i ići kući po doktora. U to gluho doba noći mogle smo samo sresti pse lutalice i pijandure. Onda bi doktor došao, obavio svoj posao i tada bi se zvao šofer. A sestre bi nastavile svoj posao i dalje.

Cazin.NET: Koliko dugo ste radili kao medicinska sestra?

Rahmana: Punih 40 godina.

Cazin.NET: Spomenuli ste kako je to nekada okvirno izgledalo. Preciznije, na kojim ste sve odjelima radili kroz svoj radni vijek?

Rahmana: Prva sam otvorila savjetovalište za djecu. Tada je direktor Doma zdravlja bio doktor pokojni Mićo Pavlović, a doktorica Ferlan, pedijatrica, je dolazila jednom sedmično iz Bihaća raditi kontrole. Onda sam u Sarajevu završila kurs za BSŽ vakcinu. Nešto kasnije medicina je malo napredovala, pa sam bila u hitnoj pomoći. Bila sam šef hitne pomoći, a ubrzo sam postala i prva medicinska sestra koja je otvorila kućno liječenje. Uglavnom, tada smo radile sve što smo mogle.

Cazin.NET: Koja je razlika između medicinskih sestara i medicinskih tehničara?

Rahmana: Pa, ja kada sam išla u školu, tada je postajala samo škola za medicinske sestre – opći smjer. Nije bilo tehničara, bile su samo žene. Opći smjer je u moje vrijeme mogao da radi u laboratoriju, mogla sam biti babica... Mogle smo se odlučiti u kojoj grani ćemo raditi. Međutim, poslije izvjesnog vremena, počela su se rađati nova zanimanja, pa su tada i nastali medicinski tehničari, skupa sa novim zvanjima.

Cazin.NET: Da li se u to vrijeme obilježavao Dan medicinskih sestara?

Rahmana: Nije. To se sve počelo obilježavati nakon nekih 15 godina moga rada.

Cazin.NET: Kakav je u to vrijeme bio položaj medicinskih sestara u odnosu na danas?

Rahmana: Pa bio je dosta dobar. Sestre su tada bile jako poštovane, kako od doktora, tako i od pacijenata. Nije se smjelo desiti da neki pacijent podigne glas na sestru. Ukoliko bi se to desilo, dolazio bi doktor, koji bi mu stavljao do znanja da se tako ne može ponašati. Ali, tada su to i bile rijetke situacije. Obično su samo pijanci pravili scene. Nije tada bilo droge i kriminala kao danas. Pretežno, pacijenti su dolazili sa ranama koje su nanešene noževima. Napiju se negdje, potuku se, zbodu... Bilo je mnogo teških situacija, pacijenata sa jako teškim povredama. Dešavalo se da babica odjednom porađa tri žene. Ali, tada je i natalitet bio visok, isto kao i mortalitet. Sigurno znam da smo bili drugi po statističkim podacima u Europi, po stopi nataliteta i moraliteta, odmah iza Makedonije.

Cazin.NET: Koliko je u vremenu, kada ste tek počeli raditi, bilo uposleno medicinskih sestara?

Rahmana: Jako malo, bila sam ja i još jedna moja kolegica koja je bila nešto starija od mene. Mi smo bile prve medicinske sestre i imale smo još dvije, tri koje su nam pomagale. Kako je medicina napredovala, i broj sestara je rastao. Ali u početku je to bilo skroz malo.

Cazin.NET: Smatrate li da je položaj medicinskih sestara i tehničara u današnje vrijeme na nezavidnom nivou? Je li to po vama cijenjen posao?

Rahmana: Sad kako čujem od svojih kolegica, uopće nije cijenjen posao. Mada, ranije je bio. Rekla sam već da se u moje vrijeme, medicinska sestra jako poštovala. Danas se ne cijeni mnogo rad ni sestara ni tehničara. Imaju jako puno posla, većina posla upravo je na njima, a slabo se to cijeni. Što po poštovanju, što po plaćanju. U vrijeme kada sam ja radila, i sistem obrazovanja je bio drugačiji. Po cijeli dan smo bili u školi. Ujutro smo imali praksu, popodne smo učili teoriju. Tada svi koji su završavali škole, bili su sposobni ljudi. Jako dobri kadrovi. Danas je to nekako slabo sve, nema puno prakse za mlade. Završe školu, dođu, a slabo znaju.

Cazin.NET: Koji problemi su u Vaše vrijeme otežavali obavljanje ovog posla?

Rahmana: Pa, da Vam pravo kažem, mi nismo imali nekih problema. Jedini problem bila je neimaština. Imali smo samo jedan sanitet. Radili smo u dosta teškim uvjetima, bez dobre opreme.

Cazin.NET: Prepostavljamo da u to vrijeme nije postojala anestezija za ranjenike ili pacijente?

Rahmana: Ma kakvi, nije toga bilo. Mi smo šile rane na živo pacijentima. To je tek kasnije došlo.

Cazin.NET: Po Vama, koliki teret nosi jedna medicinska sestra? Je li to zahtjevan posao?

Rahmana: Jako zahtjevan posao. Mnogo je tu posla i obaveza. Prije svega odgovornosti. Ja sam za to da se našim doktorima i medicinskim sestrama daju dobre plaće, jer spasiti jedan život nije mala stvar.

Cazin.NET: Na kraju razgovora, kako komentirate ovaj sve učestaliji odlazak mladih kadrova van BiH?

Rahmana: Meni je jako žao što mladi ljudi odlaze, jer su naši kadrovi jako dobri. Posebno nakon specijalizacija. Imam veoma sposobne kadrove. Ali ljudi moraju ići, trubuhom za kruhom. Ne cijeni se rad ljudi. Nije tačno da nema para u Bosni, samo treba znati kako rasporediti te pare. Tamo će barem biti cijenjeni i imati dobru plaću.

Zahvaljujemo se gospođi Rahmani Mržljak na veoma ugodnom i zanimljivom razgovoru. Ovom prilikom, ekipa portala Cazin.NET upućuje iskrene čestitke medicinskim sestrama i tehničarima povodom obilježavanja njihovog dana.

 

 

(Cazin.NET)

0 Comments

Facebook komentari

Povezane vijesti

Back to top