Jedini preživjeli
U teslićkom kraju, a posebno u naselju Gornji Ranković, ime ovog zločinca dobro se pamti. On je 1993. godine, zajedno s još nekoliko osoba, opljačkao pa pobio cijelu porodicu Isić. Šestero Isića je potom bačeno u Drinu, prenosi Avaz.ba.
Jučer se ekipa “Dnevnog avaza” uputila u Gornji Ranković, no kazali su nam da je bolje da krenemo u tešanjsko selo Jevadžije, u kome živi jedini preživjeli iz porodice Isić - Rahman (50).
Pantić i saučesnici Rahmanu su zauvijek oduzelli majku Delvu (43), suprugu Belkisu (23), sina Kemala (4), kćerku Kemalu (2), brata Mirsada (18) i snahu Nerminu (16).
- Teško mi je pričati o šestero zvjerski opljačkanih, ubijenih i bačenih u Drinu svojih najdražih. Godine idu, sjećanja naviru, ni suza više nemam. Ne mogu vam opisati kako je meni. Čuo sam da je zločinac Pantić uhapšen, ali bi odgovorne u bijeljinskom zatvoru trebalo pitati kako je uopće pobjegao i gdje se sve vrijeme krio – kaže Isić.
Priča nam kako su kosti njegovih najmilijih 2006. i 2007. godine pronalažene u Drini i Savi, kod Šapca, Sremske Mitrovice i kod Beograda u Savi.
- Samo kosti moje dvogodišnje kćerke Kemale nikad nisu pronađene - priča Isić.
On je u vrijeme stravičnog zločina bio u Njemačkoj. Sva njegova porodica je ostala živjeti u Gornjem Rankoviću kod Teslića u nadi da im se neće ništa desiti, jer nikome ništa nisu učinili loše.
Zvjerska likvidacija
- Znao sam da će biti belaja pa sam im poslao vizirane pasoše. Imali su i novac da plate prijevoz do Njemačke. I krenuli su iz Teslića autobusom za Bijeljinu. Tamo ih je srpska vojska zarobila, pa ih uputili u Suboticu, te u Sremsku Mitrovicu, gdje su bez ikakvog razloga bili u zatvoru. Potom su ih vratili u Bijeljinu. Onda je stigao Pantić i njegovi zločinci. Namamili su ih kod jedne vikendice, opljačkali, zvjerski ih likvidirali i tijela pobacali u Drinu – priča Isić.
Gdje je tu pravda?
Pantić je 1995. godine u Bijeljini osuđen na 12 godina i 10 mjeseci zatvora.
- Gdje je tu pravda? Gdje je zakon? Pobiju ti sve, ubiju sve u tebi i osude ih na manje od 13 godina – govori očajni Isić.
