Saopštenje za javnost: Sarajevo u opsadi, zločin bez kazne

NA današnji dan donesena je “DEKLARACIJA O PROGLAŠENJU TZV. SRPSKE REPUBLIKE U BOSNI I HERCEGOVINI” 9. JANUARA 1992. – u tački VII “Deklaracije” je navedeno „Sjedište organa Republike je u Sarajevu“. Deklaraciju je potpisao zločinac Momčilo Krajišnik

Danas nakon 27 godina  velikosrpski san  o Sarajevu kao   glavnom gradu  tzv.Srpske republike Bosne i Hercegovine dobio je svoj epilog u jednom drugom gradu - Den Hagu, pred međunarodnim sudom za ratne zločine, gdje su  kao zločinci presuđeni glavni organizatori i realizatori navedene deklaracije.

Šta su uradili zločinački umovi sa gradom kojeg su planirali za glavni grad svoje  fantomske države  najbolje  govore haške presude. Sud u Hagu je utvrdio da je  postojao udruženi zločinački poduhvat u opsadi Sarajeva koji je potekao od političkog i vojnog rukovodstva Srba  i koji je za prvenstveni cilj imao širenje terora među civilnim stanovništvom Sarajeva, putem kampanje snajperskog djelovanja i granatiranja i  da je taj plan uključivao počinjenje djela ubistva, mučenja, terorisanja i protivpravnih napada na civile-građane Sarajeva.

Sud u Hagu  je  je zaključio  da su sarajevski civili  bili meta namjernih napada. Napadani su dok su bili na sahranama, u kolima hitne pomoći, tramvajima, autobusima ili na biciklima. Napadani su dok su obrađivali baštu, kupovali na tržnici ili čistili gradske ulice. Djeca su bila meta napada dok su se igrala ili šetala ulicama. Napadi su uglavnom poduzimani danju i nisu bili odgovor ni na kakve vojne prijetnje. Napadači su u većini slučajeva mogli jasno vidjeti da su se njihove žrtve bavile svakodnevnim civilnim aktivnostima .
Sud u Hagu   je zaključio da je civilno stanovništvo Sarajeva bilo izloženo uslovima ekstremnog straha i nesigurnosti, koji su, uz nemogućnost napuštanja grada, za posljedicu imali “duboke i neizlječive duševne ožiljke na tom stanovništvu kao cjelini.” U opkoljenom Sarajevu ubijeno 1601 dijete, svaki dan opsade ubijeno je po jedno dijete.U opkoljenom Sarajevu ubijeno je oko 11 500 civila svaki dan opsade ubijeno po osam civila.

Skoro četiri godine oružane  opsade glavnog grada evropske države ostaće zabilježeno u analima ljudske povijesti kao najveća sramota civiliziranog svijeta koji je  bez imalo grižnje savjesti svakodnevno gledao krvavi pir u režiji Slobodana Miloševica, Karadžića i njihovih ubica.

Posebno  nakon  zatvaranja haškog suda pred očima  međunarodne i domaće  zajednice dešava se druga civilizacijska sramota, nova  Druga opsada Sarajeva glavnog grada Bosne i Hercegovine. Desava se PRAVOSUDNA  OPSADA glavnog grada. Pravosuđe Bosne i Hercegovine nije istražilo niti jedan zločin, a onda shodno tome u BiH NEPOSTOJI NITI JEDNA  OPTUŽNICA  ZA OPSADU SARAJEVA, iako je haški sud presudio i Karadžica,Mladića,Galića,Dragomira Miloševića i optužio Slobodana Miloševića za zločine u Sarajevu i utvrdio zločinačke poduhvate da se grad Sarajevo i građani izbrišu sa lice zemlje.

Pravosudna okupacija Sarajeva  štiti snajperiste, minobacačlije, topnike,štiti njihove komandante, štiti ubice nas i naše djece. Njih preko 20.000 hiljada koji su nas držali u opsadi i svakodnevno ubijali  su tu  među nama, zaštićeni. Želimo da vidimo lica monstruma koji su snajperima ubijali našu djecu,monstruma koji su svakodnevno povlačili okidače na artiljeriji,ali i one koji su svakodnevno naređivali ubistva i  to prikrivali. Tražimo da se pravosudna opsada  BiH pravosuđa okonča i ne samo da se procesuiraju odgovorni, nego i da se prestane pravosudnom opsadom nametati narativ kojeg su ubice pokušale nametnuti u Hagu govoreći da smo mi krivi što smo živi i da nas niko nije ubijao,nego smo mi čak okrivljeni kao uzroci njihovog zločina.
PODSJEĆAMO PRAVOSUĐE  u BiH na one koji su im danas glavni svjedoci  i izvori informacija šta je  zaključio haški sud u svim presudama :”Prilikom donošenja  zaključaka, sudije su  pažljivo ocijenile iskaze bivših vojnika i oficira Srpsko - Romanijskog korpusa koji su negirali da je namjerno gađanje civila u Sarajevu snajperima bilo praksa .Sudije su  zaključile da je ”to negiranje neodrživo i da se u potpunosti kosi s realnošću na terenu“. Sudije su  smatrale  da su ”iskazi tih svjedoka služili njihovim interesima i da su bili neiskreni i lažni“.
Sudije odbacuju iskaze svjedoka odbrane da snage SRK-a nisu namjerno gađale civile u Sarajevu i

da civili  nisu bili žrtve neselektivne ili nesrazmjerne vatre. Njihovi iskazi su u oštroj suprotnosti s iskazima ljudi koji su živjeli ili radili u Sarajevu tokom opsade, kako lokalnih stanovnika, tako i međunarodnih posmatrača, kao i s dokazima o velikom broju civilnih žrtava u gradu, naročito među ženama, djecom i starijim licima. “
 

S toga,

Pozivamo pravosuđe BiH, prije svega istražno - tužilačke organe, počevsi od  kantonalnog do državnog nivoa, da hitno prekinu PRAVOSUDNU OPSADU GRADA SARAJEVA i prekinu  drugu civilizacijsku sramotu koja se dešava gradu Sarajevu. Pozivamo ih da kazne sve one koji su skoro četiri godine ubijali građane Sarajeva.

Pozivamo ih takodje  da prestanu prekrajati  pravosnažno sudski utvrđene činjenice u haškom sudu.Takođe pozivamo i prozivamo dio međunarodne zajednice koja boravi u BiH i koja se bavi pravosuđem u BiH da promijeni svoju politiku i da  se u strategiji progona ratnih zločinaca formira poseban tim za  Sarajevo imajući u vidu da EU izdvaja ogromna sredstva za istražno - tužilačke organe u BiH i da se HITNO angažuju Tužioci i Istražitelji haškog suda koji su vodili procese protiv Galića, Dragomira, Miloševića i druge procese pred sudom u Hagu u kojima se dokazivao zločin nad civilima grada Sarajeva.

Saopštenje potpisuju:

Udruženje žrtava i svjedoka genocida, predsjednik Murat Tahirović

Udruženje roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992- 1995, predsjednik Fikret Grabovica

Udruženje porodica nestalih općine Ilijaš, predsjednik Zekija Avdibegović

Udruženje porodica nestalih općine Vogošća, predsjednik Ema Čekić

Udruženje civilnih žrtava rata kantona Sarajevo, predsjednik Senita Imamović