Šta kažu Ustav i propisi BiH: "Hrvatske diplomate" ne odgovaraju samo Draganu Čoviću

"Hrvatski član" Predsjedništva BiH Dragan Čović okupio je na radnoj večeri u Mostaru "hrvatske diplomate" iz BiH kako bi, saopćeno je iz HDZ-a, razgovarali o "trenutnoj situaciji u BiH". Ovaj kratki rezime jedne od posljednjih Čovićevih aktivnosti savršena je paradigma politike HDZ-a u našoj zemlji.

Interpretacija funkcije članova Predsjedništva BiH kao predstavnika isključivo etničke skupine kojoj pripadaju, što je u suštinskoj suprotnosti sa sadržajem Dejtonskog mirovnog sporazuma, odnosno Ustava BiH kao njegovog integralnog dijela, ustaljena je praksa u kojoj glavnu riječ vode upravo zvaničnici HDZ-a BiH.



Međutim, u posljednje vrijeme je sve prisutnija i podjela diplomatskih predstavnika BiH u svijetu, koji bi, u skladu sa Čovićevim poimanjem države i Ustava kao njenog najvišeg pravnog akta, trebali zastupati isključivo interese naroda kojem pripadaju, odnosno, da preciziramo, interese HDZ-a BiH.

Takav pristup se u praksi može tumačiti kao postojanje paralelne diplomatske mreže koja ne zastupa interese države koju predstavljaju, već interese samo jednog konstitutivnog naroda, odnosno stranke kojoj pripada član Predsjedništva BiH na čiji su prijedlog imenovani.

- Imenovane osobe odgovaraju za svoj rad Predsjedništvu BiH – glasi Član 6. Odluke Predsjedništva BiH o postupku imenovanja ambasadora i drugih međunarodnih predstavnika BiH, iz čega se veoma lako da zaključiti da ambasadori, bez obzira kojem narodu pripadali, ne odgovaraju jednom članu Predsjedništva BiH i ne zastupaju interese samo jednog naroda ili jedne političke opcije već odgovaraju Predsjedništvu BiH kao "kolektivnom šefu države" te zastupaju interese države BiH i svih njenih građana.


Postojeći odnos, u kojem ambasadori, odnosno "hrvatske diplomate", idu na raport kod jednog člana Predsjedništva BiH teška je zloupotreba položaja i dokaz postojanja paradiplomatske strukture koja na račun svih građana BiH u svijetu propagira interese samo jedne stranke. U konkretnom slučaju, jasno je da se radi o lobiranju za interese HDZ-a, prije svega kada su u pitanju izmjene izbornog zakonodavstva, a da tu "uslugu" plaćaju svi građani ove zemlje.

Iako u praksi postoji džentlmenski dogovor da članovi Predsjedništva BiH posjeduju autonomiju pri odabiru ambasadora, njihovo djelovanje, nakon što su izabrani i imenovani, više ne ovisi o volji člana Predsjedništva BiH na čiji su prijedlog imenovani već o zvaničnim propisima ove države. Odnos drugačiji od ovog predstavlja nepoštivanje Ustava, propisa i građana ove zemlje.