Trava je nekad bila „neopisivo čudovište“ od koje se ljudima javljala želja za slušanjem brze klavirske muzike. Tokom devedesetih, izvjesni predsjednički kandidati bi se odvažili da priznaju da su je pušili samo uz ograde: „Nisam udisao, i nikad više je nisam probao“.
Ali svijet se u međuvremenu promijenio. Samo 25% Amerikanaca je smatralo da travu treba legalizovati 1992. godine. Nedavno obavljeno Galup istraživanje pokazuje da to mišljenje danas dijeli 64% građana. Prodaje se nikad više kanabisa – prošle godine, ArcView Group procjene kažu da je samo u SAD promet bio u vrijednosti od 9.7 milijardi dolara, što je skok od 33% u odnosu na 2016. godinu.
Olimpijci poput Majkla Felpsa i Huseina Bolta konzumirali su kanabis, a čak i domaćice u razgovoru za TODAY šou kažu da „svakoj mami nekad treba džoint, baš kao što svakoj mami nekad treba čaša vina.“ Zvuči bezazleno, zar ne?
Ako se pitate da li je vrijeme da probate travu po prvi put – ili bar po prvi put od koledža, vjenčanja, porođaja, i gdje se to uopšte danas kupuje – opustite se. Imamo sve potrebne informacije za vas, sigurnog i zdravog konzumenta koji istražuje legalnu (ili polulegalnu, ili sasvim nelegalnu) konzumaciju trave godine 2018.
U mojoj državi je trava legalna. Gdje da je kupim?
Na stranici thecannabist.com prati se razvoj industrije kanabisa, pa ćete lako naći prodajna mjesta u svom kraju. Ali nemojte se samo držati onog najbližeg. Nisu u pitanju homogeni tržni centri, već maloprodajni objekti od kojih svaki ima svoj jedinstveni stil, svoje prednosti i svoje mane. Steve Eliot, pisac (The Little Black Book of Marijuana) i blogger (Toke Signals) predlaže da se oslonite na online kritike po stranicama kao što su Leafly ili Weed Finder. „Gotovo je uvijek bolje kupovati na lokaciji koju drugi preporučuju“, kaže on. Ako za novu pizzeriju prvo provjerite Yelp kritike, uradite isto i za svog dilera.
Šta ako je kod mene, ovaj… znate…
Protivzakonito?
Pitam za druga!
U tom slučaju je teže i potencijalno opasno. Zakoni koji regulišu kanabis variraju od države do države, posebno što se tiče pravnih posljedica posjedovanja ili prodaje. U mjestima kao što su Južna Dakota ili Indijana, ako vas policajac zatekne sa makar jednim džointom, slijedi vam zatvor od po godinu dana i novčane kazne u visini od više hiljada dolara.
U Luizijani, vlasništvo samo jedne biljke povlači kazne od po trideset godina zatvora. Obavijestite se o rizicima na lokalu prije nego što se u bilo šta upustite. Stranica Marijuana Policy Project nudi mapu koja ilustruje šta vam u kom dijelu zemlje tačno prijeti, čak ističe neke apsurdne sitne detalje. U Južnoj Dakoti godinu dana iza rešetaka možete zaglaviti čak i samo na osnovu testa koji potvrđuje da ste marihuanu ranije pušili. Dakle, ako skoknete do Kolorada gde je trava legalna, a poslije se vratite u Južnu Dakotu, ipak mogu da vas pošalju u zatvor ako ustanove da ste tamo pušili. Kakvo je to retroaktivno posjedovanje? Pa eto, valjda i dalje je posjedujete u digestivnom traktu.
Koliku količinu bi trebalo da uzmem, kao početnik? I koliko to košta?
Cijena takođe varira od mjesta do mjesta, ali tamo gde je trava legalna, jedan gram vas izađe između 8 i 20 dolara. „Ako traže više od dvadeset, nanjušili su da ne znaš šta radiš“, upozorava Džejk Braun iz Denver Post. „Svaki početnik trebalo bi da može da utvrdi da li mu se sviđa kanabis poslije prvog grama, znači nema potrebe da ulažete neka velika sredstva eksperimentalno.“ Ako kupujete u legalnoj prodavnici, Steve Eliot preporučuje unaprijed smotani džoint. „Takođe je OK opcija uzeti osminu unce, odnosno 3.5 grama, što bi trebalo da je početniku dovoljno za sedmicu dana, po jednom dnevno.“
U čemu je razlika između sative i indike?
Sativa sorte su „energičnije, bolje za dnevnu upotrebu“, kaže Eliot. „Efekat više uzdiže, aktivira mozak, daje energiju. Sa druge strane indika više uspavljuje i opušta, pa je bolje pušiti je predveče. I jedna i druga sorta podjednako dobro ublažava bol i anksioznost.
Ipak, ne slaže se svako sa ovom podjelom. „Indika/sativa distinkcije su uglavnom sranje“, tvrdi Braun. „To opisuje način na koji je biljka bila odgajana, ali prodavci pod tom etiketom ipak svode strašno komplikovan proizvod na samo par riječi teksta.“ Isto važi i za vrlo široke odrednice kao što je „kush“, popularni Afganistanac. Po Braunu, od ove etikete specijalne efekte očekuju isključivo Amerikanci. „Britanci, poređenja radi, obično misle da je skunk nešto posebno“, objašnjava on. „Sama kush etiketa ne garantuje ama baš ništa. Sve zavisi od toga kakva je tačno genetika biljke, i kako je bila odgajana.“
Ukratko rečeno, nemojte se previše opterećivati ako vam je prvi put. Da kupujete svoj prvi strip, ne biste mnogo razmišljali o tome u kom je kolekcionarskom stanju. Strip bi za vas kao novog čitaoca bio samo strip. Bitno je da vam se čini da je cool, a ne šta tamo neki stručnjak kolekcionar misli.
Šta da očekujem od prvog pokušaja?
Prvih par puta, najbolje je krenuti polako. „Ništa bong, ništa cijeli blunt“, savetuje Michaels. Po njemu je najbolje da podjelite džoint ili vejp pen u društvu, samo dim-dva i bez mnogo zadržavanja. „Tek ako ne osjetite ništa poslje petnaest-dvadeset minuta, probajte još malo. Kao i sve ostalo, tijelo će se postepeno navići pa ćete s vremenom ustanoviti koliko vam šta odgovara.“
Efekti variraju. Nekome se prispava, neko osjeti euforiju, neko strah ili glad ili sve odjednom. „Imajte u vidu da bi vam druga sorta kanabisa sasvim lako izazvala bitno drugačije efekte“, kaže Braun. „Dakle, strpljivo; promenite ako vam ne prija.“
Kanabis ume da nagradi strpljenje. Ko pokušava malo po malo i eksperimentiše, „prije ili kasnije osjetiće promjenu percepcije“, kaže Eliot. „Muzika će vam zvučati bolje i značajnije, hrana će imati jači ukus, TV i filmovi će vas opčinjavati. Posebno se osjeti skok u kvalitetu kod zajedničkih iskustva kao što su razgovor ili sex, ako imate pravog partnera.“
U čemu je razlika kad se trava puši i kad se jede? Kako šta djeluje na tijelo?
Uglavnom je stvar ukusa u pitanju. Nekima prija ritual pušenja, a i tako postoje razni načini da se dim unese u tijelo, da li kroz ruku ili kroz vodu, različite rizle, pajpovi, improvizovani uređaji. (Oni među nama koji su počeli da puše još u prošlom vijeku kunu se u praznu konzervu od coca-cole.) Što se tiče jestivih varijanti, imate gumene bombone, žvake, pastile, keksići, kolačići, kapsule, pića, sprejevi, lizalice, riješenja. Postoje i egzotičniji vektori konzumacije, na primer analne supozitorije od kanabisa, ali za početak bolje je držati se usta.
Efekti su (manje-više) identični, razlika je samo u kontroli. „Pušenje deluje momentalno“, kaže Eliot, „pa konzument može preciznije da odredi sebi dozu“. Jedan dim, pa razmisliš koliko ti prija, pa ako nije previše intenzivno uzmeš još jedan. Ali kad se kanabis jede, dejstvo je značajno odloženo. Potrebno je da prođe vrijeme da bi ga želudac svario i jetra obradila, obično između 30 i 90 minuta. Sam efekat, kaže Eliot, je dublji i dugotrajniji. „Za razliku od pušenja koje te drži sat-dva, ovako može da potraje četiri do šest sati.“
Šta ako se desi da pomiješam kanabis bombonice sa onima koje jedu moja djeca?
Opreznost je vrlina. Nadamo se da ne gutate nasumice sve što vam padne pod ruku, a isto bi trebalo da važi i za ljude iz vašeg okruženja. Dešavalo se da se djeca "napuše" od slatkiša za koje nisu ni znala da sadrže kanabis; na primer, nedavno je zabilježen slučaj u Albukerkiju gde je devetogodišnja unuka podijelila sa društvom didove gumene bombone, koje je on dobio na recept protiv bolova. Djeci nije bilo ništa, samo su se malo kikotala, ali potencijalno je moglo svašta da se desi. Ako izaberete bombone, držite ih na sigurnom mjestu.
Da li je bolje da izbjegavam jestive varijante? Zvuče nepotrebno komplikovano.
Dobar su izbor ako koristite kanabis protiv bolova, jer je efekat nešto jači i duže traje. Ali i za rekreativnu upotrebu, samo treba biti informisan i diskretan. Jedite manje doze od onih koje inače pušite – pet do deset miligrama THC početnicima preporučuje Oregon Responsible Edibles Council. Ako vas ne odvede gde ste krenuli, „nastavite sutra“, kaže Braun. „Najčešće se problemi javljaju ako korisnik ne sačeka da počne da djeluje nego nastavi da jede, pa poslije cijelu noć ne može doći sebi.“
Šta je tačno vejping, i da li je to bolje od pušenja?
Vejping je u principu podgrijavanje kanabisa bez sagorevanja. Udiše se para umjesto dima. Slično je kao da koristite bong samo bez upaljača, i ne izaziva kašalj, i odjeća vam nakon vejpa ne smrdi na travu. Mitch Erlivayn (Understanding Marijuana: A New Look at the Scientific Evidence), psiholog sa Univerziteta Države New York u Albaniju, kaže da je vejping „definitivno zdraviji od klasičnog pušenja. Laboratorijski je utvrđeno da se uz vejping rijeđe javljaju simptomi bronhitisa, i zadržava veći kapacitet pluća“. Ljudi se tako bolje osjećaju: istraživanje iz 2014. pokazalo je da redovnim korisnicima više odgovara kad puše vejp pen nego klasični džoint. Ukratko, ove elektronske cigarete sa kanabisom praktično je nemoguće zloupotrebiti. Evo par opcija danas popularnih na tržištu.
Ako je u mojoj državi legalno da kupim travu, onda mogu da pušim gdje god hoću?
Nažalost, ne. U svim državama, javna konzumacija je prilično ograničena. Nedozvoljeno je zapaliti na koncertu, na pijaci, na dječijoj predstavi…
Ali vidio sam da u Kaliforniji ljudi puše na sve strane.
Ako puše, onda krše zakon. Kazne su između 100 i 250 dolara. Ni javno pijanstvo obično nije dozvoljeno; ne biste valjda na autobuskoj stanici počeli da se nalivate pivom? Ako je odgovor potvrdan, nadamo se da biste bar bili oprezni i to radili diskretno.
Da li je moguće navući se na travu?
Moguće je, ali se rijetko dešava. Erlivajn kaže da se „kod između 4% i 9% redovnih korisnika javljaju simptomi ovisnosti, kao što su povećana tolerancija ili smanjena sposobnost za funkcionisanje u društvu.“
A rak pluća? A srčani napadi?
UCLA istraživanje iz 2013. pokazalo je da ne postoji korelacija između trave i raka pluća. Pulmonolog Donald Taškin, glavni autor studije, navodi da potencijalno „postoje i neki zaštitni efekti“. Što se tiče srca, 2017. godine je utvrđeno da se redovni pušači izlažu riziku od povećanog krvnog pritiska, ali tu se metodologija dovodi u pitanje. (Svako ko je ikad probao travu tretiran je kao redovni pušač.)
Kako kaže Erlivajn, „Prije ili kasnije, nekog pripadnika Baby Boomer generacije ubiće srčani udar, i naći će mu ostatke THC u krvi. I kanabis i srčana oboljenja izuzetno su česte pojave pojedinačno, korelacija od dva-tri slučaja godišnje bila bi puka slučajnost. [Ipak] ako imate problema sa srcem i ne smijete dozvoliti da vam otkucaji odu preko 90, izbjegavajte travu.”
Šta ako me uznemiri moguća prekomjerna doza? Da li da se obratim doktoru?
Svi stručnjaci koje smo pitali kažu nam da ne postoji tolika doza zbog koje treba ići kod doktora. „Posjeta hitnoj pomoći trošenje je i vremena i para“, tvrdi Eliot. Čovjek u bijelom mantilu moći će samo da vam kaže da je sve OK, da nećete umrijeti. „Eventualno može da vam da sedativ i kaže vam da se dobro ispavate“, dodaje Braun.
Erlivajn kaže da „antihistamin i crtani filmovi najbolje pomažu kod panike koju izazove trava“. Bolje spriječiti nego liječiti, kaže on. „Loša iskustva najrjeđe se dešavaju kod ljudi koji krenu polako i sačekaju da biljka počne da djeluje. Ali ako vam srce stvarno lupa i bojite se ozbiljnih srčanih poremećaja, neka vas neko ipak odvede u bolnicu.“
Jednostavno rečeno: Marihuana vas neće ubiti. Tehnički je nesposobna da to učini. „Teoretski, pušač bi morao da unese skoro 750 kilograma trave za samo 15 minuta kako bi izazvao smrtonosno dejstvo“, navode podaci DEA iz 1988. Ako planirate da baš toliko konzumirate za četvrt sata, ime vam je Kit Ričards i smrt vas više ne plaši. Ali ako ste jedan od nas običnih smrtnika, nema šanse da sebi nanesete ozbiljne zdravstvene probleme ma koliko popušili u jednom cugu!
[VICE NEWS]
[obrada cazinjaniCOM]