Traganje za čvrstim uvjerenjem: Kako izgraditi nepokolebljivu vjeru i povjerenje u Allaha (drugi dio)

Daj isti tekst izbaci reklame 

Tri koraka do sigurnosti

(1) Izgradnja vjere kroz proučavanje islama 

Kako bi se postiglo potpuno uvjerenje neophodno je da se shvati zašto je islam objektivna istina, neporeciva stvarnost i daleko, najdalje, od slijepog vjerovanja. Upoznavanje sa snagom dokaza u islamu, njegovom intelektualnom i moralnom veličinom, prvi je korak ka kušanju slasti imana. Kur’an nas podsjeća da nepokolebljiva istinitost islama opravdava čvrsto uvjerenje u Allaha:

“I pouzdaj se u Allaha, jer ti si, doista, na jasnoj istini.” Qur’an 27:79.

Svako je dužan saznavati, istraživati i iznova učiti o ovome. Rani učenjak Halid b. Ma’dan (r.a.) je rekao: “Izučavajte čvrsto uvjerenje (jaqin) kao što izučavate Kur’an, da ga raspoznate kod sebe samih, a i ja ga izučavam.” Među ashabima nalazimo i riječi Džunduba b. Abdullaha (r.a.): “Bili smo snažni mladići uz Poslanika ﷺ, učili smo vjeru prije nego što smo učili Kur’an. Zatim smo učili Kur’an i on nam je povećao iman.” Ibn Māja, Ṣaḥīḥ Ibn Māja, no. 61.

Ibn Mes’ud (r.a.) je dodao: “…a oni poslije nas će lahko učiti Kur’an napamet, ali će im biti teško da po njemu postupaju.”  Muḥammad al-Qurṭubī, al-Jāmiʿ li-aḥkām al-Qurʾān, ed. Aḥmad al-Bardūnī and Ibrāhīm Aṭfīsh (Cairo: Dār al-Kutub al-Miṣriyya, 1964), 1:40.

(2) Izgradnja uvjerenja kroz izbjegavanje grijeha 

Sljedeća žrtva na putu sticanja potpunog uvjerenja jeste suzdržavanje od grijeha. Svaki grijeh nanosi duhovnu štetu srcu. Pošto je srce mjesto spoznaje Allaha na iskustvenom nivou, veličanje Allaha slabi proporcionalno ranama koje srce zadobije od grijeha. Zato nas Allah poziva nazad ka uvjerenju kroz pokajanje i ponovno ispunjavanje srca spominjanjem i slavljenjem Njega:

“Budi strpljiv, jer Allahovo obećanje je istina, i traži oprost za svoje grijehe, i veličaj svoga Gospodara jutrom i večeri.” Qur’an 40:55.

Ebu Sulejman ed-Darani (r.a.) je upitan: “Kako se postiže spoznaja Allaha?” Odgovorio je: “Kroz pokornost Njemu.” Abd al-Raḥmān ibn Aḥmad ibn Rajab al-Ḥanbalī, Istinshāq nasīm al-uns min nafaḥāt riyāḍ al-quds (N.p.: al-Fārūq al-Ḥadīthah lil-Ṭibāʿah wal-Nashr, 2004), 316, https://shamela.ws/book/151144/27.

Time je mudro povezao spoznaju Allaha sa pobožnim ponašanjem, a ne samo sa tekstualnim znanjem. U drugom predanju, kada je Abdu-l-Vahid b. Zejd (r.a.) susreo pobožnog monaha, tražio je savjet. On mu je rekao: “O Abdu-l-Vahide, ako tražiš sigurno znanje (‘ilm al-yaqin), podigni gvozdeni zid između sebe i svojih dunjalučkih strasti.” ʿAbd Allāh Ibn Abī al-Dunyā, Kitāb al-zuhd (Damascus: Dār Ibn Kathīr, 1999), 80.

(3) Izgradnja vjere kroz traženje dobrog društva 

Treća žrtva potrebna za one koji žele učvrstiti uvjerenje jeste da minimiziraju u svom okruženju sve faktore koji je ugrožavaju. Kao što se treba udaljiti od ambijenata koji podstiču na grijeh, isto tako se treba čuvati društva zaraženog sumnjom. Allah (swt) kaže:

“Budi strpljiv, jer Allahovo obećanje je istina. I neka te oni bez sigurnosti ne pokolebaju u vjeri.” Qur’an 30:60.

Dakle, nema sumnje da nepotrebno druženje sa sumnjivcima postepeno nagriza sigurnost vjernika. Kada se to desi, čovjek ne samo da posrće u vođenju života prema Allahovom zadovoljstvu, već gubi i sposobnost da bude svjetionik drugima. Allah (swt) kaže:

“I učinili smo od njih vođe koji su upućivali po Našoj naredbi, kada su bili strpljivi i kada su bili sigurni u Naše znakove.” Qur’an 32:24.

Iz Allahove milosti, vjersko vođstvo se ne daje onima sa slabim uvjerenjem, kako ne bi uništili vjeru drugih kada sami posrnu. Međutim, bez obzira da li neko živi kao vođa, kralj, vitez ili običan čovjek, “partija šaha” će se jednom završiti i svi će se vratiti u istu “kutiju” – tamnu kutiju o kojoj je Poslanik ﷺ rekao:

“Što se tiče vjernika (ili: onog sigurnog), on će reći: ‘To je bio Muhammed, Allahov Poslanik. Došao nam je sa jasnim dokazima i uputom, pa smo ga prihvatili i slijedili.’ Biće mu rečeno: ‘Počivaj u miru, potvrđeno je da si imao sigurnost.’ A što se tiče licemjera (ili: onoga koji sumnja), on će reći: ‘Ne znam. Čuo sam ljude da nešto govore, pa sam i ja to rekao.’” Al-Bukhārī, Ṣaḥīḥ al-Bukhārī, no. 1338; Muslim, Ṣaḥīḥ Muslim, no. 2870.

 

Izvor: yaqeeninstitute.org
Prijevod i obrada: akos.ba
Foto: Ilustracija