Ukratko o poslaniku Jusufu, a.s.

Jusuf, a. s., (po Bibliji Josif) je sin Jakuba, a.s., unuk Ishaka, a.s., a praunuk Ibrahima, a.s. Bio je, nakon Benjamina, najmlađi Jukubov sin. Spomenut je u Kur'anu 27 puta: 25 puta u suri Jusuf, nazvanoj po njemu, te po jednom u Surama El-En'am i Gafir. Inače, sura Jusuf je jedinstvena sura, jer od početka do kraja iznosi samo kazivanje o Jusufu,a.s.

Jusuf, a.s., je zbog svog uzoritog ponašanja bio najdraže dijete Jakubu, a.s. Bio je izuzetno lijep. U hadisima stoji da mu je bilo dato pola dunjalučke ljepote. Radi toga što je bio očev miljenik, njegova starija braća su bila ljubomorna na njega. Stoga su skovali plan kako da ga se riješe. Naime , pitali su oca da im dopusti da povedu sa sobom Jusufa, kako bi se igrao i razonodio, obećavši da će ga čuvati. No, oni  su ga bacili u bunar, a Jakubu slagali da ga je vuk pojeo, donoseći kao dokaz košulju natopljenu lažnom krvlju.

Pored bunara naišla je karavana, izvuka Jusufa i prodala u Egiptu, u roblje za jeftine pare. Kupio ga je Egipatski upravnik. On ga je posinio i odgojio. Kada je Jusuf, a.s., stasao, Allah, dž.š., ga je učinio poslanikom. Zulejha, upravnikova žena, se ludo zagledala u mladog Jusufa, pa je pokušala da ga navede na blud. On ju je odbio, te je nedužan završio u zatvoru.  U zatvoru je protumačio, utamničenom kraljevom slugi , san o njegovom izlasku iz zatvora, što se i obistinilo . Jusuf, a.s., je zamolio slugu da se zauzme za njega kod kralja , ali je ovaj to zaboravio. Stoga je Jusuf ,a.s., proveo u zatvoru između tri i  devet godina.

 Kada je egipatski kralj sanjao san o sedam mršavih krava koje jedu sedam debeli i o sedam zelenih klasova i sedam drugi sasušenih, niko od njegovih dostojanstvenika nije ga znao rastumačiti. Tada se spomenuti sluga sjetio zatočenog Jusufa, a.s., koji je protumačio san : prvo će doći sedam godina izobilja, pa sedam godina nestašice, pa petnaest godina, u kojoj će se ponovo sijati. Stoga je kralj postavio Jusufa, a.s., kao nadzornika skladišta. No, Jusuf,  a.s., nije htio izaći iz zatvora sve dok se ne dokaže njegova nevinost. Tako je kralj sproveo istragu i Zulejha je priznala krivicu.

Nakon 7 godina izobilja, nastupila je glad u svijetu. Egipat je, zahvaljujući Jusufu, a.s., imao ne samo dovoljno rezervi za sebe, već i za prodaju. Tako su Jusufova braća došla u Egipat tražeći hranu. Jusuf, a.s, ih je prepoznao, ali oni njega nisu. Opskrbio ih je i na polasku im poručio da se ne vraćaju ponovo po hranu, ako sa sobom ne dovedu najmlađeg brata koji je ostao kod oca. Tako su drugi put došli s Benjaminom. Jusuf ,a.s., se izdvojio sa njim i predstavio mu se. Dogovorili su se da će varkom Benjamin ostati s njim u Egiptu. Jedan od Jusufovih potčinjenih je ubacio kraljev pehar u Benjaminom prtljag. Kada je pehar pronađen, Benjamin je, kao kradljivac, zadržan u Egiptu, piše akos.ba.

Braća su po povratku u Palestinu , objasnila situaciju Jukubu, a.s.  Od tuge za Jusufom i Benjaminom, Jakub, a.s., je oslijepio. Stoga je poslao svoje sinove, po treći put, u Egipat da pokušaju saznati šta se desilo sa Jusufom i Benjaminom. Kada su braća izašla pred Jusufa, a.s., on im se otkri. Potom su zatražili oprost i on im je oprosti. Onda im je naredio da njegovu košulju odnesu i stave ocu na lice, kako bi progledao, te da svu čeljad dovedu u Egipat. Kada su kasnije došli pred Jusufa , a.s., on privi svoje roditelje na grudi i ponudi im da se  nastane u Egipat. Tako su Israilćani naseliše u Egipat.

Prema predanjima , Jusuf, a.s., je živio 120 godina, odnosno 110 godina. Umro je u Egiptu. Oporučio je svojoj braći da ga ukopaju pored  oca, djeda i pradjeda, što su oni i učinili.