Home

Univerzitet u Sarajevu „Alija Izetbegović“

03 Oct

Univerzitet u Sarajevu „Alija Izetbegović“

Nakon što je mlađahni i egzaltirani Tarik Dautović sredinom avgusta svojim statusom na Facebooku, kojim je najavio borbu za preimenovanje Titove ulice u Ulicu Alije Izetbegovića, pokrenuo čitavu lavinu emotivnih i ostrašćenih komentara po domaćim medijima i na društvenim mrežama, iz sarajevske općine Centar jučer je stigao novi prijedlog – vijećnik Mustafa Mulić pokrenuo je inicijativu da se parku Betaniji dadne ime najprominentnijeg bošnjačkog političara u povijesti.

Piše: Elis Bektaš

Nakon što je mlađahni i egzaltirani Tarik Dautović sredinom avgusta svojim statusom na Facebooku, kojim je najavio borbu za preimenovanje Titove ulice u Ulicu Alije Izetbegovića, pokrenuo čitavu lavinu emotivnih i ostrašćenih komentara po domaćim medijima i na društvenim mrežama, iz sarajevske općine Centar jučer je stigao novi prijedlog – vijećnik Mustafa Mulić pokrenuo je inicijativu da se parku Betaniji dadne ime najprominentnijeg bošnjačkog političara u povijesti.

Sadržaju Dautovićevog prijedloga u načelu se nema šta prigovoriti, promjena naziva ulice sasvim je legitimna ideja koju treba uobličiti u zastupnički prijedlog, koji će onda kroz propisane procedure dobiti svoju potvrdu ili će biti odbačen. No u Dautovićevom slučaju postoji drugi problem, vezan za modus operandi i za verbalni diskurs njegovog nastupa. Ta dva momenta ukazuju da je on izdanak jednog dijela bošnjačke omladine koji je intelektualno i civilizacijski zapušten i koji vjeruje da su pokliči i ideološke etikete, te potezanje ispraznih citata poput onog Cerićevog, dovoljni za kvalificirano političko mišljenje i djelovanje.

Svojim statusom, u kojem se, kao omladinski aktivist SDA, poziva na Allaha dž.š., te u kojem Josipa Broza označava kao ultimativno zlo i zahtijeva nekritičko slavljenje onih Bošnjaka koji su u Jugoslaviji bili proskribirani zbog svog djelovanja u traumatičnom razdoblju Drugog svjetskog rata, Dautović ne samo da postavlja branu ozbiljnom i studioznom pristupu prošlosti, koja zahtijeva da se sa nje skinu teške ideološke naslage komunizma, pri tom je ne premazujući nekim drugim ideološkim slojevima koje će koliko sutra valjati uklanjati kao teret, već i pokazuje da nije shvatio politički legat Alije Izetbegovića, koji bi danas vjerovatno bio zgrožen SKOJ-evskim nastupom omladinca koji za sebe vjeruje da je punokrvni model Bošnjaka za buduće doba.

Na užasnuće one amorfne mase inteligenata koji sebe doživljavaju kao zastupnike građanskih, lijevih ili liberalnih ideja i koji bi jedva dočekali da im neko ponudi svjež argument za novi talas kuknjave i ispraznog „antifašističkog“ podvriskivanja, SDA i njeni organi nisu stali iza mladog Dautovića, potvrđujući tako da u toj stranci itekako postoji demokratski, legalistički i civilizacijski naboj, koji, nažalost, ne može biti prisutan svuda i u svakom času.

Tek što se malo slegla prašina sa slučaja Dautović, javio se općinski vijećnik SDA Mustafa Mulić sa prijedlogom da se Betaniji, parku na periferiji Sarajeva, dadne ime Alije Izetbegovića. Za razliku od Dautovića, Mulić ne pribjegava komesarskim pokličima i ne poziva se na jeftini Cerićev populizam, ali njegov prijedlog odražava jedan autistični, kasablijski duh čija drčnost proističe iz uplašenosti pred svijetom i njegovom otvorenošću. Čovjek koji zastupa građane u strukturama vlasti trebao bi znati da postoje razlozi zbog kojih javnim parkovima nije uobičajeno davati imena značajnih povijesnih ličnosti.

Čak ni jugoslovenski komunisti, koji su opsesivno dodjeljivali Titovo ime svemu i svačemu, nisu bili skloni dodjeljivati ga i parkovima, pa je tako u Jugoslaviji postojao pulski Titov park, no tu je riječ o tematskom parku, a ne o izletištu za obitelji, rekreativce i vlasnike pasa, pa i za dilere, egzibicioniste i njima slične. Istini za volju, u susjednoj Hrvatskoj postoje parkovi sa Tuđmanovim imenom, ali ne postoji nijedan razlog zbog kojeg bi ideja pomirbe ustaške i komunističke ideologije iz Tuđmanove glave trebala postati ideja vodilja za bosanskohercegovačko društvo.

Ni Mulić, kao ni Dautović, nije uspio shvatiti kvintesenciju političkog naslijeđa Alije Izetbegovića, koje podučava da sloboda stradava tamo gdje ljudi oponašaju svoje tlačitelje. Imajući u vidu traumatičnu i ožiljaka punu prošlost Bošnjaka kao političkog naroda, upravo taj narod sebi ne smije dopustiti oponašanje bilo koje tvrđe ili mekše totalitarne ideologije iz prošlosti.

To, naravno, ne znači da se ime Alije Izetbegovića ne treba naći na topografiji Sarajeva i drugih gradova u BiH. Ali onaj ko predlaže da se neki objekat ili ustanova tako nazovu, mora imati u vidu značaj te ustanove i simbolički naboj takvog imenovanja. Nema ničeg sablažnjivog, čak naprotiv, u ideji da sutra Univerzitet u Sarajevu ili neka druga javna institucija ponese ime Alije Izetbegovića, ali to mora biti plod ozbiljnog promišljanja i proceduralnog odlučivanja, a ne nečijeg hira i frustracije.

 

(Izvor: Bportal.ba)

0 Comments

Facebook komentari

Povezane vijesti

Back to top