Upravu je svako ko skreće pažnju na Bakirovu historijsku sramotu

Javnost u Bosni i Hercegovini i dijaspori ovih dana svjedoči mnogim reakcijama vezanim uz aktualiziranu priču o propaloj političkoj i pravnoj borbi za dokazivanje agresije na Bosnu i Hercegovinu od strane Srbije.

Na sceni je pravdanje čelnika SDA i pojedinih predstavnika drugih stranaka sa jedne, te opravdani i argumentovani komentari stranaka i pojedinaca sa druge strane. Pitamo se da li je uopšte do ovoga moralo doći uz napomenu da po liniji opisa posla i povjerenih zadataka od strane građana, niko imao pravo na grešku u ovom slučaju.

Žrtve, demobilisani borci, porodice šehida, osakaćeni i obespravljeni, sve patritote Bosne i Hercegovine u domovini i dijaspori nisu smjeli biti poniženi od strane Bakira Izetbegovića i njegovih saradnika. Dostojanstvo i državotvornost dokazuju se sposobnošću i stalnim bespoštednim zalaganjem koji moraju imati čvrsto uporište u najvišem stepenu odgovornosti.

Primjera radi, Nezavisni blok Senada Šepića podsjetio je da Bakir Izetbegović nikada neće moći pobjeći od ovog historijskog poraza uz poziv na davanje ostavke i odgovornost njegovih savjetnika. Ako kao laici samo malo „začeprkamo“i poželimo se fokusirati na dokaze ili svjedoke koji se sami u javnosti nude, onda nam je jasno da je ova ali i slične reakcije ovoj iz Nezavisnog bloka, i više nego dostojanstvena i dobronamjerna.

Da bruka i sramota priređena od Bakira Izetbegovića i njegovih saradnika zaslužuje još gore osude i nimalo poštedan vokabular, pokazuje npr i ovaj video u kojem Tomo Kovač, bivši ministar MUP - a RS govori o izravnoj pomoći koju je dobio od strane Srbije i tadašnjeg njenog predsjednika, Slobodana Miloševića (16:48).

Na hiljade drugih medijskih istupa bivših lidera RS-a i sudionika agresije na BiH, predstavljaju najočitiji primjer poražavajućeg odnosa pravnog tima BiH koji je imao zadatak dokazati agresiju na BiH i genocid u Bosni i Hercegovini.

U ovom videu sudionik kao prijeratni pripradnik bezbjedonosnih struktura govori npr i o krađi knjige „Islamska deklaracija“ gdje uz pojašnjenja akcije pripremljene i realizirane godinama prije početka agresije na BiH, dokazuje sistemsko pripremanje satanizacije muslimana na prostorima bivše Jugoslavije.

Ovakva doslovno javna svjedočenja direktnih sudionika, agresora, uistinu su abeceda u pravnom ali i bilo kojem dokazivanju, direktne su smijernice za odabir svjedoka ili putokazi za prikupljanje dokumentacije.

Novinar i urednik Milomir Marić danas, ali i u vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu svakodnevno se smije u lice svim žrtvama, mučenim, silovanim i protjeranim, što pokazuju sadržaji i sagovornici kojima daje ogroman medijski prostor, kako na svojoj televiziji, tako i u projektima koje sam potpisuje veličajući velikosrpski kukavički pir, fašizam i umanjujući zločine počinjene nad nedužnim, nesrpskim stanovništvom.

Izvor: