Vrlo moćan zikr za suočavanje sa životnim izazovima

-
Naučit ćemo jednan zikr za borbu protiv bilo kojeg izazova u životu, a koji se spominje u jednom od Kur’anskih ajeta: „One kojima je, kada su im ljudi rekli: ‘Neprijatelji se okupljaju zbog vas, trebate ih se pričuvati!’ – to učvrstilo vjerovanje, pa su rekli: ‘Dovoljan je nama Allah i divan je On Gospodar!‘“ (Ali Imran, 173.)

 

Zikr kojem nas podučavaju i Kur’an i Sunnet, a koji možemo i trebamo koristiti za sve izazove s kojima se ikada možete suočiti je: „Hasbunallahu ve ni’me-l vekil“ što u prijevodu znači: „Allah nam je dovoljan i On je najbolji rješavatelj stvari.“ (drugi prijevod je „Dovoljan nam je Allah i Divan li je On Zaštitnik.“)

Možete li zamisliti da se vatra ohladi? Ovo su bile riječi Ibrahima, alejhisselam. Ibn ‘Abbas je rekao: Kada je Ibrahim (a.s.) bačen u vatru, rekao je: “Dovoljan mi je Allah i Divan li je On Zaštitinik.“

Imam Buharija zabilježio je hadis u kojem je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Posljednje riječi Ibrahima, a.s., kada je bačen u vatru, bile su: ‘Hasbunallahu ve ni’mel-vekil!’ – Dovoljan nam je Allah i divan je On zaštitnik!” Allah je htio da Ibrahim, a.s., bude uzor i najljepši primjer tevekkula svakom vjerniku i vjernici kojeg snađe nevolja i zadese ga iskušenja na Allahovom putu, pa je, kada je bačen u vatru, samo rekao: ”Dovoljan nam je Allah i divan je On zaštitnik!”

Hasbuna Allah: od hasaba, što znači ‘dovoljno za nas’. To znači da znaš da ti je Allah dovoljan. On je Darovatelj i Uzdržavatelj i da samo On može ukloniti bilo kakvu štetu i dati izlaz iz bilo koje situacije.

Wa ni’mal wakeel: što znači ‘i On je Onaj Koji najbolje rješava stvari’. To znači da se pouzdajete u Njega i prepuštate svoje stvari potpuno Njemu na brigu. To znači da prihvaćaš Njegovu odredbu i pokoravaš Mu se.
______________

Od Ebu Hurejre, r.a., prenosi se da je Poslanik, sallallahu aljhi ve sellem, rekao: „Kada vas zadesi neko veliko iskušenje, recite: ‘Hasbunallahu ve ni’mel-vekil – Dovoljan je nama Allah i divan je On oslonac.’“ (Ibn Merdevejh)